Nova Evropa

Važniji je Mihajlov sm Fausto Vrančić, koji je jednim filozofskim spisom stupio u polemiku sa dva glasovita čovjeka: sa talijanskim pjesnikom i filozofom Kampanelom (Tommaso Campanella) i s Rabljaninom Markantunom de Dominis, nadbiskupom splitskim, Fausto Je napisao i jednu istoriju Dalmacije. Rukopis ovoga djela pokopan je, po njegovoj naredbi, zajedno s njegovim tijelom ma ostrvu Prviću,

I za Faustova nećaka Karla Vrančića zna se da je bio mecena književnika i veliki biblijofil,

Fi

I šibenska porodica Divnić dala je nekoliko velikih ljudi, medju kojima prvo mjesto pripada svakako Jurju Divniću, koji je slovio kao dobar latinski pjesnik, a umro 1530 godine kao biskup ninski. Šižgorić spominje teološa Simona Гушса; а Fortis zna samo za Petra, »savremenika Vrančićeva, koji je napisao nekoliko pjesama na ilirskom jeziku«,

*

Fortis spominje i nekos Guarina Tihića, koji je živio početkom XVI vijeka i pisao nabožne pjesme, te Ivana Nardina, za kojega kaže da je pisao latinske elegdije »u slavu

Šibenika«, *

Šibenčani Ivan Tomko Mrnavić i Jakov Armolušić važniji su za staru hrvatsku književnost nedo ma koji od pisaca koje smo dosad spomenuli, Mrnavić se rodio 1580, u Šibeniku. Kao pitomac ilirskog kolegija u Rimu svršio je teologiju i filozofiju, Vrativši se iza toga u Šibenik bude zaredjen i postade profesorom u seminaru. Kasnije je Mrnavić, koji Je sam bio porijeklom Bosanac, dobio naslov Biskupa Bosanskoga, i bio je redom Papin Legat, Kraljevski Tajni Savjetnik, te napokon kanonik i biskupski vikar zagrebačke Katedrale.

Mrnavić je pisao na hrvatskom, latinskom, i talijanskom. Iz ova dva posljednja jezika preveo je više nabožnih spisa na hrvatski, Napisao je i dva originalna djela u stihovima: »Život Magdalene od knezov Zirova«, i tragediju »Osmandlćčicu«. Ova drama, nezavisno od Gundulića, obradjuje istu temu kao i »Osmanl, a vrijedna je spomena kao prva hrvatska drama koja obradjuje predmet iz savremene istorije.

Mrnavić je postao notoran kao plagijator i falzifikator istorije, On je pod svojim imenom izdao Vrančićev rukopis o životu Petra Berislavića. Šišić je dokazao, da je on isto tako falzificirao znameniti rukopis barberinske knjižnice u Rimu »Vita lustiniani«, koji je kao važan izvor ušao i u svjetsku istorijografiju, Jagić je opet dokazao, da je tobožnji dlagolski psaltir popa Nikole Rapskoda, od godine 1222, takodje falzifikat Mrnavićev.

654