Nova Evropa

arhiva porodice Draganić-Vrančić, jedno autografno pismo Erazmovo upućeno našem Vrančiću, dok se jedan epigram u pohvalu Melanhtona sačuvao medju njegovim latinskim pjesmama u rukopisu.

Vrančić je bio vrlo prijatne spoljašnjosti i ugladjenih manir4, te nije čudo što je uživao naročite simpatije kod žen4, Poslije smrti Ivana Zapolje, on je stupio u intimne veze sa kraljicom Izabelom, koja mu je bila vrlo naklonjena, Zbog [оба је došao u sukob sa svojim negdašnjim prijateljem fratrom Ulišinićem, kojemu је изрјејо да Vrančića vješto ukloni s dvora. Ovaj sad stupi u službu kralja Ferdinanda, koji ga je za nagradu redom postavio za Biskupa Pečujskog, zatim Jegarskog, pa za Velikog Župana Heveškog, i napokon za svog ličnog sekretara. Od kralja njemačkog Maksimilijana, za kojega je potkraj života takodje vršio razne misije, Vrančić Je dobio najveću crkvenu i državnu vlast u Ugarskoj: imenovan je Ostrogonskim Nadbiskupom, Primasom Ugarskim, ı Dvorskim Kancelarom,

I pored svojih velikih državničkih poslova, Vrančić je nalazio vremena za naučni rad, Za vrijeme svog bavljenja u Turskoj našao Je u Ankari, i objavio, glasoviti natpis koji je u nauci poznat pod imenom Codex Verantianus, a koji osvjetljuje neke momente iz života cara Avgusta. U Ankari je, takodje pod njegovim nadzorom, izvršen prevod turskog ljetopisa, koji je Leonklavije poslije upotrebio za svoju Istoriju Turske, Osim toga, Vrančić je napisao biografije svoš ujaka Berislavića, fratra Jurja Utišinića, i kralja Ivana Zapolje,

Umro je u junu 1573 godine. U početku svoje bolesti pozvao je ljekare, ali kad je vidio da mu od njih nema koristi, otpustio ih je i u stojičkom miru čekao smrt, Nekoliko dana pred smrt dobio je od pape Grgura XIII ljubazno pismo, u kojem mu Papa javljaše da ga je imenovao kardinalom. Ali kad mu je iz Rima stigao kardinalski šešir, Vrančić je već bio mrtav. U njemu su, po riječima Fortisa, književnici izgubili darežljiva zaštitnika, siromasi dobra oca, a cijelo hrišćanstvo savršena državnika, U njegovu testamentu, koji je već ranije u životu napisao, nalaze se i ove značajne riječi: »Kad umrem neću da mi se priredjuju posmrtne parade, niti da se za mene pjevaju mise, Neka se mjesto toga pomogne bolnici za siromahe, Ja ću biti zadovoljan ako umrem u Gospodu«, Ipak je za siromahe malo ostalo poslije njegove smrti: njegova darežljivost, koja je graničila sa rasipnošću, bila je tolika da je trebalo prodati biskupsku srebrninu i pokućstvo da bi se pokrili njeeovi dugovi,.,

ж

Od ostalih članova porodice Vrančić, istakao se je Antunov brat Mihajlo, Od njega nam je sačuvana jedna latinska eleSija, nekoliko govorA4, i odlomci njegove »Povijesti Ugarske«,

653