Nova Evropa

Figure prvog plana su tanke i visoke, pune nekog čulnog, Sotovo nevrasteničnoš vrenja, kakvo je nemoguće naći nesamo Код mletačžkih umjetnika nego čak ni kod Parmidjanina, Кој; ти je bio uzorom u formiranju kontura i dimenzija ljudskog lika. Fišure drugog plana su samo nabačene mrlje živih boja, Andrija Медиlić nije bio učitelj, ali vodič, Čovjek instinkta, on je radio, ргvlačio, i vodio, Jedini nješov neposredni nasljednik bio je Jakopo Tintoreto. Posredni njeđovi nasljednici jesu svi mletački slikari Sedamnaestog Vijeka, velika većina talijanskih slikara Овзатhaestog, i najveći dio svjetskih slikara Dvadesetog Vijeka.,

Detinitivni sud o Skjavonovoj umjetnosti izrekao je već Tintoreto izjavljujući: »Ukora je vrijedan onaj slikar koji ne drži u svojoj kući bar jedno Medulićevo djelo, s pomoću Којеба 5: učio kako ima kolorisati sliku; ali ne manjeg ukora je vrijedan i ohaj koji ne nastoji da bolje crta od пјеба«.)

Andro Vid Mihičić. Vrančići, Divnići, Tihić, Nardin, Mrnavić, i Armolušić.

Medju slavne Šibenčane treba, odmah poslije Šižgorića, ubrojiti Antuna Vrančića [{Veranzio}, koji se istakao kac državnik i istoričar. On je već od svojih savremenika bio cijenjen i poštovan. Tako mu je, naprimjer, zadarski pjesnik Brno Karnarutić (godine 1584) posvetio svoje djelo »Smrt Pirama i Tižbe«. Najpotpuniju biografiju Vrančićevu napisao je, na osnovu porodičnog arhiva grofova Draganić-Vrančić, Alberto Fortis {u svom poznatom djelu »Viaggio in Dalmazia«); njom su se koristili Kukuljević i, u najnovije doba, V, Novak.

Vrančić se rodio u Šibeniku, 1504 godine. Ranu mladost proveo je u Trogiru kod rodbine svoje majke, ali je još mlad došao u Vesprim, k svome ujaku, čuvenom Petru Berislaviću, hrvatskom banu i nadbiskupu vesprimskom. Poslije smrti ovoga, Vrančić je na poziv svog drugog ujaka, Ivana Statilea, otišao s bratom Mihajlom u Ugarsku, a zatim polazio univerzitete u Padovi, Beču, i Krakovu, te se opet povratio ujaku u Budim, ваје se sprijateljio s fratrom Jurjem Utišinićem 1, 5 пјебохош pomoću, stekao naklonost kralja Ivana Zapolje, koji ga imenova svojim sekretarom. Zapolja je povjeravao Vrančiću važna poslanstva: papi Klementu VII, francuskom kralju Franji I, poljskom kralju Žigmundu, Mletačkom Duždu, i raznim furskim begovima (od Zvornika, Smedereva, Beograda, itd.). Od svih ovih misija najvažnija je njegova posjeta Engleskoj, dvoru Henrika VIII (и јапшати 1535), 17 оуоба doba datira Vrančićevo prijateljstvo s velikim Erazmom od Roterdama, a možda i poznanstvo sa Melanhtonom; PFortis spominje, kao najdragocjeniji dokumenat

*) Ridolfi, I, str, 248,

652