Nova Evropa

pustiti zbog nadošlih ratova, Car Franjo (1805) рофисеп од Napoleona, mirom u Požunu morao je ipak predati Dalmaciju Francuzima,

lako je Dandolo, kao francuski upravitelj Dalmacije, iz politike poduzeo bio da širi prosvjetu, narod ipak nije mario tudjinca nametnika, U srcu dalmatinskih Hrvata još grdju mržnju protiv Jakobinaca bijahu podžegla pričanja hrvatskih mušketara, koje mletačka gospoštija bijaše dovela iz Dalmacije u Mietke da brane i njih i Prmcipa. Mušketari, koji su bili svjedoci kako su Francuzi davili Talijane ı šta su od njihovih obiteljskih ognjišta radili, pričali su najgroznijih i najsramotnijih stvari o Francuzima. Ove mušketare je Venecija od straba morala pustiti kući pod oružjem, 1 tekar tada je stara Sriješnica, prokleta uzdasima i krvlju pravednika, 12, svibnja 1797 slomila oholu šiju pod težinom francuskoga orla. Propast Venecije dalmatinske je Hrvate doduše obradovala, ali na glas da će Jakobinci zauzeti Dalmaciju, narod se uzbunio, što je prijetilo bezvladjem i gradjanskim ratom, Inače, zasluga je baš Dandola što su u Dalmaciji otvorene mnoge škole za vrijeme francuske uprave; a poznato je da su gradili, upravo stvorili, ceste, iako — dabome — iz strateških razlog4,

lako narod nije mario Francuze, apak su oni moćni našli u Dalmaciji svojih privrženika, U Neretvi u Мопакић Егали Nonkovića; u Splitu, kolune!] Matutinović, pristaša Francuza. zašrabio vlast i nemilo prošanjao ko bi se usudio i pisnuti, Kašnje je kolunel Matutinović platio glavom narodno izdajstvo, јег ба Splićani smakoše, U Kaštel-Sućurcu, narod je smakao harambašu Marušića, plaćenika francuskog, U Šibeniku, narod je navalio na vojnike; slično i po ostalim mjestima, — svu8šdje je uzavrelo proti Jakobincem, Ovu uzbunu raspaljivahu u narodu »letaci« za koje rekoše da ih je sastavljao i medju narod turao učeni ı duhom vrlo snažni fra Andrija Dorotić, Bračanin, u kojima je narod pozivao »nek preuzme svoja prava i sam sobom odlučuje«,

Makar su franjevci bili protiv Francuza a za hrvatsku samostalnost i ujedinjenje sa materom Hrvatskom, ipak u gradjanskim uzbunmama, za vrijeme bezvladja, vazda bi mirili narod da ne počinja razbojstva nad gradskom Sospodom i privrženicima Francuza. I samo je njihova zasluga što nije buknuo gradjanski rat, Francuzi ipak zaposjednuše Dalmaciju. Iz ovoga doba vrijedno će biti osvrnuti se na rad dalmatinskih franjevaca Presv, Otkupitelja {sinjski fratri), ostavljajući postrani stoljetne borbe protiv OsmanlıjA i otpore protiv Mlečan4, U ovo doba franjevci bijahu razgranali svoj rad i preko granica svoje uže domovine: djelovali su po Bušarskoj, Palestini, Malti, Egiptu, Petrogradu, Aleksandriji, u Italiji po školama, dapače i u samoj sultanovoj prijestolnici Carigradu, Uz knjiću, 8ovor-

667