Nova Evropa

Što se tiče naših prijevod4, Ja ne bih rekao da je Jedan od uzroka što Vojvodjaninov prijevod nije uspio u onom »nad«, u kojemu — kako kaže G. Nazor — ne doživljavamo uz osjećaj visine i osjećaj prostranosti kao u njemačkoj riječi »iiber«, Istina je to, da ni naša riječ »nad« ni njemačka »uber« ne izazivaju o sebi ni osjećaj visine ni osjećaj prostranosti; njemačka riječ »uber« izaziva te osjećaje u ovom konkrefnom slučaju, u ovom kontekstu, u ov oj kadenci ritma, dok Vojvodjaninovi izrazi i ritmika njeđova stiha ne izražavaju sličan doživljaj, jer ga prevodilac sam nije imao, bar ne tako intenzivno да ба је mođao izraziti. Pa i sve da su prijevodi Vojvodjanina ı Beogradjanina bili diktirani jednim istinskim pjesničkim doživljajem, što nijesu, oni ne bi bili mogli dati nikada adekvatan prijevod Geteove pjesme. Pjesnički je izraz uvijek individualno obojen, te je prijevod uvijek »druša melodija na isti tekst«, kako karakteriše G. Nazor Primorčev prijevod, » Tekst« {spoljašnji izrazi, spoljašnja shema metra, itd.) može da bude, više ili manje, sličan; ali »melodija« {neprevodive unutrašnje vibracije ritma) nikada.

Рт, А. На!ег.

Ра li su glasovi prazan šum?

Hvala Vam, gospodine uredniče, što mi dadoste priliku pročitati u rukopisu članak G, Dra, A, Halera, Njegove su tvrdnje i njegovi su prigšovori — osobito za one koji se izražavaju slihovima i koji se muče prijevodima — tako interesantni, a kod nas i neobični, da mi morate pustiti da otvorim u Vašem časopisu o niilma razđovor, Velim samo гаг бо ог, |, ], izmjenu nekih misli i dojmova, Jer i sam znadem da nije moja stvar upuštati se u teoretska obrazloženja svojih estetskih doživljavanja. Čuvat ću se svake znanstvene naprave; dlosirat ću, što Jednostavnije, najvažnije opaske Dra Halera, da bude jasnije što sam u svome: članku o prijevodima Geteove »Putnikove pjesme u noći« htio reći, i da pokažem kako smo, ja ı on, — »u shvatanju jezika i poezije« — možda ipak bliži nego Što se njemu, na prvi pogled, pričinilo,

-

»G. Nazor, iako možda nesvijesno, naginje očito mehaničkonaturalisiičkom shvatanju jezika i poezije«, — to je prvi, a rekao bih — i glavni prigovor što mi ga Dr. Haler čini, Nakon što Je citirao gotovo čitavu stavku u kojoj govorim o kretnjama kojima popraćam čitanje prve rečenice Geteove pjesme (»Uber allen Gipfeln — Ist Ruh«), Dr. Haler veli: »Ove popratne šeste potsjećaju me na pozilivističkog estetičara Folkelta, za kojega su, inače, specilične značajke poezije ,osjeti pokreta'«, Osim toga kaže, da Folkelt »prevodi duhovno u čulno, dinamično u

67