Nova Evropa

baš su susjedni suglasnici koji vokal „i' ukrućuju i bruse, da svojim oštrim vrhom što ljuće ubode u živo nasrtljivog dječaka.

Vokal „o“ kao da nema slučajno — i kod nas — onaj svoj karakteristični grafički lik, I prečesto se nameće u riječi što nam kazuju nešto okruglo (kolo, oko, occhio, Kovf, Kohl, i t. d.). Od potrebe su opet neki odredjeni suglasnici, da se taj elastičn: »krug« horizontalno ili vertikalno splosne, Sjećam se Geteova stiha:

Die Mirtfe still und hoch der Lorber steht.

Ovdje su konzonanti {jer mirta nisko raste) pritisnuli silom ono „i“ prema zemlji, a produžili u visinu ono „o“, jer lovorika može da se i visoko vine, Ruka ti/se sama diže kada veliš: »hoch!« Imadu Englezi riječ »lord« kojoj sam se u mlade dane — a baš djeca ovakve stvari najače osjećaju — često divio, i kada joj nisam Još znao značenja; ona ii se, zboš samog zvuka svojih Slasova, nameće da prozoveš njome nešto što je jako i богдо, pa ma bio to i pas bernardinac. Veli Dr, Haler, da Slasovi sami po sebi ništa ne znače, da su prazan šum, i da sve zavisi od načina kako ih čovjek, prema svome psihičkom raspoloženju, nagSlašuje; ali je — naprimjer — baš ta riječ »lord« nešto što se opire svakom različitom naglašavanju i hoće :da — rekao bih živi svojim životom,

A mor, che al cor gentil raffo sS'apprende ... Amor, che a nullo amato amar perdona ... A mor condusse noi ad una morte.

Fosler veli {a Dr. Haler to navodi u prilog svoje teze), da taj »amor« u Danteovim stihovima nije uvijek »ista riječ, ista misao«, iako je, kao akustički fenomen, dradjen uvijek istim glasovima: »Prvi put amo r znači prvo klijanje simpatije; drugi put, klonulost podavanja zaljubljene žene; treći put — demonsku strast preljuba«, Ja bih rekao da je takvo tumačenje i previše forsirano. To je uvijek onaj isti Amor, ona ista Ljubav, samo u tri Sradacije, To je uvijek ona ista nota, — ali svaki put u višoj oktavi,

Dr, Haler Još veli: »Svakidanji usklik jedne majke: ,Sıne moji' može značiti hiljadu stvari, može da znači i suze sreće, i blagi prijekor, i prokletstvo, itd.... U riječi ,sine' nalazi se ,i koje bi moralo da izazove (po VI, Nazoru) svijetlu viziju materinskog dojenja; ali ono se nalazi u ovoj riječi ı kad majčin usklik znači: Sine moj, prokleto ti mlijeko materino!« Ni ovaj primjer Dra Halera ne čini mi se zgodnim,

Majka će reći {i njeni će „i“ kapati joj iz usta kao i bijele kaplje iz sise): »Sine moj, niš ti mlika (mleka, mlijeka}!« Ali

70