Nova Evropa

i zlom misao koja ide zatim da masi pojedinaca, čitavome društvu, trajno nametne prolivnu volju rijetkih pojedinaca. Ne može biti pogrješkom ni zlom misao koja u državi kao organizaciji ljudi nazrijeva samo sredstvo za dobro tih ljudi; a mora biti pogrješkom i zlom misao koja u državi vidi svrhu neobazirući se na ljude, Ako organizacija vlasti i narav stvari ne dopuštaju da se vlada po volji sviju, nedo traže nužno vladu većine, zato ipak u demokratskoj državi manjina ne postaje ni bespravnom ni podredjenom, — za nju vrijede podjednako svi zakoni kao i za njene sugradjane, pripadnike većine koja je na vladi. Ako manjina i ne može ožIVOtvoriti svoje nazore, može slobodno da ih izražava, da ih razlaže, da radi za njih. Putem štampe, parlamenta, itd., ona štaviše uspijeva da utječe na većinu u pravcu svojih nazorA4, pa katkad čak uspijeva i da ih oživotvori, Ona će legalnim putem, postepeno, bez povrede ičijih prava, možda i sama narasti do većine, te tako doći do vlasti, Zato se u demokratskoj državi svaki gradjanin, pa ma bio i pripadnik manjine, osjeća jednakopravnim, slobodnim, i bar utoliko zadovoljnim što nema pritiska na slobodu njegove savjesti i misli, na ono što čovjeka čini čovjekom, na njegovu duševnost, Zato gradjanin i voli svoju demokratsku državu. Fašizam naprotiv — bio originalan kao Musolinijev, ili kopiran kao Hitilerov {a spominjemo ба zato što je on postao tipičnim za kontrast demokratske države) — traži vlast radi vlasti, i čini dobro državljanima samo utoliko ukoliko da priznaju i drže na vlasti: on upotrebljava vlast protiv onih kojima bi ona imala zapravo služiti; on priznaje i poznaje samo jednu volju: svoju, odnosno onih koji ga podupiru, dok ga se volja svih ostalih, pa makar ovi bili u većini, ne tiče; on ne vidi u vladi sredstvo organizacije države kao društva već sredstvo potlačivanja, oduzimanja čovjeku onoSša što ga čini čovjekom. Fašizam ne obrazuje gradjane, — on stvara razdiobu na gospodare i sluge, pri čemu za gospodarenje nije kriterijem sposobnost davanja horisnih zapovijedi, dakle pravo8 vladanja, nego sposobnost prilagodjivanja i licemjernog slušanja, što je zapravo kriterij za roba. Dogod čovjeka karakteriše funkcija mišljenja, dotle mu ne može biti idealom državna organizacija koja mu ne dozvoljava izra= žavati misli; ako misli pokreću ljude i uslovom su napretka onda ne može biti za ljude dobrom ona državna organizacija koja zaustavlja razvoj misli,

Kad je nekome zlo, a uz to nije uravnotežen, on onda priБјебауа бетибод да ве зразе, — опада se i fašizam, kao nešto novo, prividja spasom. Ali, pribjegne mu li koji narod, može fašizam da bude samo prelaznim stanjem za prilaz ili povratak demokraciji Jer misao demokracije tako je jasna i prirodna, a po tim svojstvima i jaka, da se i fašizam, teoretski ju pobijajući, mora u praksi na nju pozi-

132