Nova Evropa

faj Obrad govori. Navihao se da i varošani i seljaci pristupaju h njemu i da, od velibe poniznosti, govore tihim, izvještačenim glasom. A орај тотаћ, u ime nehahva svoga djeda, zapovijeda mu da s njim podje, viče, pa ni hape oštruljice nije shinuo pred njim. — Možda i ne znaš haho sam prvi gospodin u Dobropoljcima! zausti, no premišljajući odluči reći mu što drugo.

Uz cestu vidjele se buće s natpisima, hoje Obrad nije znao da pročita: Krčma L. Franhini; Adoli Kraus, prodaja jestiva i pića; V. ud. Singolo, prodaja rcbije i duhana; Vičenco „JuPItĆ, prodaja novina, dopisnica i pisaćeg moaterijala. A zatim: СЕ Poštanshi Ured; Pučbha šbola; C. b. Žandarsha Postaja; Tršovina rubofvorina S. Petrih; C. b. Finansisha Straža ... negdje samo srpshohrvatsbi, a negdje falijanshi ili njemačhi.

— Jma li u vašem selu ovabvih buća? upita dohtor Milin, da izvrši zamisao.

Obrad se prenu hao iza sna, pa reče:

— MHuala Bogu još nema, a i neće biti dob su Ponihvari

živi!

— Kabo to? Zar u vas nema ni šhole, ni pošte... pa ni dućana u bojemu bi hupili što vam freba?

— Nama ništa ne freba!... Samo varošani dolazili da što

Бире. ali ne htjedosmo prodati. Zašto da žderu naše?

Dobtor se suve više čudio govoru foga momba, pa htjede saznati i više o njegovu čudnom selu:

— Poznaješ li ti ovu ravnicu i sela što su oho nje?

— Jz Ponibava niho nihuda ne ide, osim aho ga silom povedu žandari. Ali ja idem: bad pritisne ljuta zima, u polje sleti mnogo divljači, pa dodjem u lov!... A zašto si me pitao?

— Нбедоћ Н гест hako je ovdje sueša, a u Uas biće noPabova pustoš. Vidi livade, redove jablanja i vrba, te po breščićima vinogradđe!

Baš su se vozili nebom uzbrdicom, te bijaše prava radost pogledati u ono polje i homšiluhe: sve obavito lahom maglicom, broz boju suve jače i veselije prodirala jutarnja svjetlost. I Obrad promatraše ljepotu onoga hraja, pa srhao jesenji miris, ali je njegovo lice i u foj divoti ostalo mrfuo, strogo, Бао ада је = bamenu izrezano. Tada se i liječnih namrgodi, pa htjede u njemu prenuti drugi osjećaj.

— Pogledaj samo Goricu: nad njom se tamni šuma, a pod njom su livade hao svila... Onda Lozovac, gdje još nije opalo lišće s vinograda, pa se rumene hao šipah. Vidi Orlić: tamo so medju zelenim drvetima obaraju potoci u slapovima bijelim Као planinshi snijeg. Pod njima se vrte mlinovi, a Još dalje pogleda} selo Vrbnih, заје Фта fuvornica ...

Obrad skupi usnice, pljunu i zaustavi dohtora u pripouvijedanju: — Ма, hoja je od toga horist, had to nije njihovo! Sve je

378