Nova Evropa

II

Ko iskorišćuje svoje pravo do krajnjih granica iscrpljenja svoje sile, bez obzira па interes ostvarenja svoje slobode, taj griješi prema crnogorskoj etici čojstva, — taj će wsvoje pravo upotrijebiti da pobije ono jato jarebic3, koje je doletjelo, Sonjiemo nevoljom, u ruke Njegoševih gdorštakA na Lovćenu, dok on moli: »Pustite ih amanet vi božji, jere ih je nevolja nagnala; pobješle su k vama da uteku, a mijesu da ih pokoljete«. Puštajući te jarebice ma slobodu, Crnogorci su pokazali da se njihovo pravo ne prostire do onih granica do kojih dopire njihova sila, jer im poireba obezbjedjenja slobode mije diktovala. da pobiju jarebice, budući da im one tu slobodu nijesu povrijedile niti ugrožavale, Pravo, iako je to širi pojam od pojma slobode, ovdje se uskraćuje dobrovoljno, prema nazorima čorštačke etike, tako da ona faktično služi kao mjerilo dokle se imade ići u upotrebi sile radi obezbjedjenja vlastite slobode. Pravo znači dokaz o posjedovanju tekovin4 postignutih silom. Kao što je promjenljiva sila, tako je promjenljiv i ovaj dokaz. Onaj ko posjeduje silu imade i sva prava koja može njome da realizira, Slobođa, za razliku od sile, imade pojam neograničeпоба, арзојшпоба, — njena je konačnost nepojamna i neshvatljiva, kao i sve apsolutno ili nematerijalno, metalizičko. Faktična sloboda jedne jedinke determinisana je dimenzijama njenih životnih emanacija i kreće se ka beskonačnosti samo u smjeru tih dimenzija, koje zrače kao svjetlosni zraci iz dijamanta, Kao što izmedju zraka, koji streme iz svoda izvora u prostor, imade praznina neosvijetljenih, kroz koje ne prolazi i ka kojima nije upravljen nijedan od njih, tako u okolini jedimke imade stvari i pojava koje ne isključuju potrebu održanja njene slobode, jer joj je ne ugrožavaju i ne uskraćuju, Potreba održanja jedne relativno odredjene cjelovite individualnosti uslovljava potrebu po obimu i kvalitetu relativno odredjene slobode. Taj obim niti se u praksi poklapa, niti se može poklapati, s obimom polja mogućeg, djelovanja sile, Sila može djelovati i u i van toda okvira, i to njeno dejstvo zasniva se ma pravu 510 ба ona sama inauguriše, Kada sila djeluje u okviru potrebe sticanja i alirmacije slobode, po Njegošu je opravdana; a kada djeluje van toga okvira, onda znači tirjanstv o, »Tirjanstvo« je još uvijek pravo, kojemu doduše stati nošom za vrat, »dovesti ga ik poznaniju prava, — to je ljudska dužnost najsvetija«. Vojvoda Draško, jedan od mjegovih junaka, dovikuje Mlečićima, videći kako robove muče prikivajući ih na galije: »Što, pofami, od ljudi činite? Što junački ljude me smaknete? Što im takve muke udarate«? Ne bi se Njegošev vojvoda bunio da su ih radi svoga obezbjedjenja, a po pravu koje imadu kao njihovi gospodari, poubijali, ali on se buni što svoje pravo zloupo-

547