Nova Evropa

književnosti; a meseca septembra otkrio je svoje planove i drugom jednom antifašističkom novinaru i dopisniku američkih listova, Rendiju (Renzo Rendi). Oktobra 1930, de Bozis je morao poći u Ameriku na kraće vreme, za koje je prepisivanje i umnožavanje njegovih letaka preuzela bila пјебоуа mati, Američanika, stara Sospodja od 66 бофта; опа је imala da opremi letak br, 9 {o devetoj Sodišnjici fašizma), za koji je tekst imao doći od sina iz Amerike. Ali tekst nije dolazio, pa je Мапелбуега napisao taj letak, da bi Sa na vreme poštom razaslali; a kad је stidlo pismo iz Amerike, gospodja de Bozis i Vinčigvera sastavili su i deseti letak (»antologija« iz Mousolinijevih dovor4 i izjava), za koji je Rendi pisao adrese. Medjutim je Lauro pošao iz Amerike kući, kamo je imao da stisne 2. decembra, Ali 1. decembra, u Londonu, dobije vest da su mu mati i oba prijatelja u Italiji uhapšeni, Neko od poznanica gospodje de Bozis potkazao je vlastima nju i njena sina i njihove saradnike, pa su Vinčiđvera i Rendi od časnika fašističke Milicije, koji sačinjavaju Naročiti Sud za Zaštitu Države, nakon mučne istrage, osudjeni na petnaest godin4 robije radi »podsticanja na bunu protivu vlasti Države«, dok je stara Sospodja de Bozis — bolesna i slomljena zatvorom — molila milost i puštena na slobodu, Vinčigšvera, jedan neobično fini i simpatičan Evropljanin i intelektualac — koji je, uzgred budi rečeno, i naš prijatelj i saradnik »Nove Evrope« {vidi knjigu XV, br. 10./11) —, otpremljen je na izdržavanje kazne u tamnicu Fosombrone (blizu

Pezara), kao običan zločinac; ali je i tu — ošišane Slave i u robijaškom odelu — izgledao, po rečima jednog prijatelja koji ба је розено — »Као ртегибеп kraljević«. Renco Rendi se na-

lazi u tamnici San Džiminjano, blizu Sijene, isto tako kao i Vinčigvera osudjen na samicu usku i mračnu, bez nameštaja i bez dozvole da piše.

Deset letaka mladoša de Bozisa objavljeni su u francuskoj i engleskoj štampi, te je ceo svet mogao da vidi da u njima nema nikakova »podsticanja na bunu protivu vlasti Države«; naprotiv, pozivaju se gradjani da se okupe oko Kralja i vojske, da bi oslobodili zemlju od fašističke diktature, te da bi sprečili pobedu komunista kad bude pala diktatura, Čak i po fašističkom · zakonu, pisci ovih letaka mogli su biti osudjeni najviše na šest mesec4, za uvredu Predsednika Vlade,

Medjutim je Lauro de Bozis zaostao, kao izgnanik, u Parizu. U prvi mah, on je hteo poći u Rim da deli sudbinu svojih prijatelja; ali se predomislio. Kako, i zašto, — to je opisao [na francuskom) 2, oktobra 1931 u jednom pismu koje je bacio na pošlu istoga dana, u Francuskoj; a sutradan bio je mrtav. Ovo pismo donosimo ovde u prevodu [neznatno skraćeno); ono nosi naslov:

376