Nova Evropa

ali smeha nema! Sve je tu samo uspomena na krv, па пебдахпје ropstvo, na jučerašnje služenje. Odmaknimo se malo, do Verone, ili do Standalove Parme, gde je Italija možda ipak bliža fašistiСКој današnjici.

U vozu do Milana, Talijani ne govore medjusobom kao nekada, Fašistički znakovi na svima kaputima i u svim vidovima označuju položaje, korporacije, činove, itd,, 6ovore Jasno o Musolinijevu Talijanu, Duh ćuti, opreznost vlada svuda, Po izlozima knjižara, Tfašistička literatura, iako se čimi da se unutri ponajviše traže »Kroče«, »Ferero«, i drugi nefašisti, Kroz fašističke izložbe u Rimu i u Milanu ogleda se Italija 1934. Korp orativna Država! Fašistička Država stoji danas, van svake sumnje, u najznačajnijoj etapi svoga političko-socijalno-ekonomskog razvića, u znaku ostvarenja svoje Korporativne Države, te poslednje mete fašističke Revolucije, Godina 1934 označena je od Musolinija, još u prvim neodredjenim i maglovitim predvidjanjima, kao cilj njeđovih naporA4, dok se po trgovima Italije pevalo, vikalo, ı krvarilo, Fašistička Država u svome začetku, u prvome nastupu revolucijonarnih obračuna i lažno-revolucijonarnih kompromis4, predstavljala je kaos političkih temdencija i socijalnih težnja, koje je trebalo postepeno srediti i svesti na duhovno-materijalnu harmoniju t. zv, fašističke »totalizacije«. Ko je živeo i posmatrao šta se dogadja u Italiji, pre nacijonalfašističkog osvojenja italijanske 'države, a onda posle državnog udara, i konačno posle velike krize Fašizma prouzrokovane ubijstvom Mateotija, taj je lako mogao da vidi velike teškoće kroz koje je Fašizam morao da prodje da bi postigao ove svoje današnje forme, koje predstavljaju smioni preokret čitavog društvenog i ekonomskog stanja jedne zemlje, Ovo ostvarenje fašističke Korporativne Države, koja u svojoj definitivnoj realizaciji označuje konac jednog stolećnogš sistema, dodeljuje Fašizmu istorijsku ulogu u formiranju italijanske nacije i Talijanske Države. Ujedinjujući definitivno Italiju, Fašizam se diže i po svojoj trajnosti iznad onoga što bi moglo da bude običan partijski režim. Korporativni sistem, o kome danas diskutuje gotovo sva naučna Evropa, ostvaruje u suštini prvi ideal Musolinijeve »unitarističike, autoritativne, i sveobuhvatajuće« Države, postavljajući jedan deo čovečanstva u lutanju pred jedno novo rešenje,

Demokratsko-liberalna kritika, polazeći sa svog gledišta, uostalom s pravom, videla je u Musolinijevoj Korporativnoj Državi reakcijonarno-mračnu zgradu termita, te zagonetne vrste insekata čiji se kolektivističko-etatistički oblik života danas tako često uporedjuje s oblikom državno8 i političkog života koji preovladjuje u zemljama koje su se odrekle demokratskih principa, Drugi opet hteli su da u ovim fašističkim korporacijama vide uskrsnule srednjevekovne korporacije, koje su često bile

385