Nova Evropa

Нова Европа

Књига ХХУШ. Број 3. 26. марта, 1935

Potreba slobodne reči.

Kad se jednom bude pisala istorija naših dana, istoričari će, besumnje, naći jakih argumenata za poredjenje savremenih »Jedinospasavajućih« državotvornih fašističkih formula ı metoda sa mračnim formulama i metodama srednjevekovne inkvizicije, Kazalo istorije kreće se na ploči vijekova sa relativno malo brojeva; repertoar pozorišne trupe »Globus« pokazuje malo varijacija: mir, sloboda, — rat, tiranija, intolerancija, revolucija, bijeda ,.. i zatim, ušlavnom, opet ista priča, Pa ipak, premda se priča neprestano ponavlja, kolektivni mozak čovječanstva pokazuje neshvatljivu tupost: ne pamti ništa, ne uči ništa iz svega topa: kazalo se kreće uvijek ka istim pogrješkama onih Кој upravljaju, i uvijek ka istim nevoljama onih kojima se upravlja! Da li je slobodnjački duh Devetnaestog Stoljeća mogao ikad slutiti, da će inkvizitorski perverzitet, prešavši iz dominikanske mantije u crne i crvene fašističke košulje, izvući opet na svjetlo dana metode za koje se držalo da su zauvijek odbačeni, da trunu u ropotarnici istorije?... Ali, kao što ni strahote inkvizicije nisu bile u stanju da ubiju vječni duh slobode i napretka, tako vidimo da i danas, pod crnim ререјот raznih »бајћза ипба«, finja žeravka slobodne misli,

Bučne nacijonal-socijalističke fanfare, koje zaglušuju masu, šarene i jeftine reklame, koje sakrivaju istinu, nisu nadglasale svaki krik protivu nepravde ni u velikoj Njemačkoj, niti su pogasile svaki plamičak vjere u pobjedu pravde, Neka fanfare za čas zamuknu, neka se plakati na čas skinu, pa će se vidjeti kako izdleda pravi život, i koliko je taj život daleko od svih tih šarenih kulisa i dekoracijA! U romantičarskom nastojanju da ukalupe život, fašistički režimi, prema svojim teorijama i 2еljama, falzifikuju sliku života, proglašujući programe gotovom činjenicom, 1 tražeći da se narod klanja lažnom božanstvu njihove fantazije, Ko se ne pokori, toga čeka internirski logor ili bijeda emigracije, I sam stari Galilej, sa svojim »Eppur si muove!«, izvjesno bi danas svršio u emigraciji, a da i ne 8ovorimo o tome kako bi se proveo Hrist ı nješovi apostoli kod današnjih prerevnih »branilaca domovine«, sa hijerarhima političke i crkvene vlasti!,.,.,

| 65