Nova Evropa

је dogadjalo, da su i motritelji bili motreni, da su i njihovi gospodari bili motreni, i da je gospodar svih gospodara bio motren,

Na taj se način i mogao razviti u tiranijama jedan poseban sistem u radu promatrač4, i jedna posebna hijerarhija. Svojstva tiranina prenošena su — često u pojačanoj mjeri — na sluge njegove, i na sluče slugu njegovih, Svi su imali jednu zadaću i jednu svrhu: da se dodvore tiraninu, da očuvaju svoja mjesta, i da obaraju one pred sobom, kako bi se oni pomakli, U takovim su se prilikama podizale hajke da se pribavi bilo kupljena bilo naredjena bilo iznudjena popularnost. Narod je morao sve primati, i sve — barem na oko — odobravati. Tako su mogli podlost, laž, i licemerje da prodru, poput polipa sa svojim tracima, u sve društvene slojeve, i da razore mir ı seljačkog ! бгаdjanskog života, i da unesu neko nepovjerenje čak i medju braću rodjemu, pa čak i medju djecu i roditelje. A tome su doprinijele zabave, slavlja, i 6čozbe na jednoj strami, a na drugoj šibe, zatvori, i progonstva. To su eto od dalekih vijekova prokušana sredstva, Gdje ne pomogne jedno, pomoći će drugo.

U tiranijama nije se niko mogao uzdići nad ostale i nad svoju sredinu sa svojim vlastitim umom, sa svojim ležnjama, svojim idejama, i svojim stvaranjem. Odabrani su morali svoju veličinu staviti tiraninu na raspolaganje, morali su prignuti svoju Slavu pred njegovom voljom i njemu služiti, ili povučeni izgarati svoje snage u mrzosti i nezadovoljstvu, ili opet postati heroji vijeka, te uz cijenu svoje vlastite žrtve pokušati da obore tiraniju, A jer se ovih zadnjih najmanje i najrjedje nalazilo, to je i istorija prečesto činila krivo tiraninu i uz njegovo ime vezivala. slavu za sva stvaranja onih ikoji se pred njim prignuše. Ali i za ove zadnje, namjesto kasnog prikora, možemo potražiti opravdanja u putokazima na ljudske sklonosti. Jer se ne da poreći, da je ugodnost i udobnost života najači mamac kojemu i jaki podliježu, Naprotiv, borba, strpljenje, oskudica i patnja, traže herojizme nepoznate svakome čovjeku, a često i cinizme. lu su razlozi padu, a i uzdizanju. I zato je razumljivo zašto su tirani znali i umjeli i najviše umove — ali ne i najače duhove vezati u lanac svojih slugu,

Tako nam barem to poglavlje crta istorija, a ona nije drugo do obnavljanje same sebe na drugim mjestima i u različitim oblicima. Dogadjaje čitane i tražene u dalekim rastojanjima od nas prebiremo po sadašnjici. To je i sve i sigurno naše: jučer i danas. Sutra ne pripada nama, Sutra, kad postane danas, biće naše, Samo zato, da ono bude naše, pružamo ruke svojih nastojanja i težnja prema sutra. A kada uporedimo ono jučer ı ovo danas, kada očima duha svoga svršenome damo lica i kretnje, ostajemo zapanjeni radi sličnosti, i po postanku i po posljedicama, onoga što Je bilo i onoga što je sada.

154