Nova Evropa

To što je Memorandum predat kratko vrijeme poslije smrti Kralja, upotrebiše pristaše režima kao sredstvo u hajci protiv »memorandumaša«. Opravdanost elementarnih zahtjeva Memoranduma bila je tako jasna, da mu sadržajno. nijesu mogli prigovoriti; a oni onda rekoše: »Eh, nezgodan je momenat, trebalo je još čekatil« Apstrahirajući od toga da je Memorandum predat tel- na mjesec dana nakon umorstva Kralja, dakle ne baš tako nabrzo poslije smrti, treba ipak pilati: »Zar ima časa kad se ne smije kazati istina; zar ima časa kad oni koje biju ne smiju jaukati, a 6onjeni ne smiju prosvjedovati; zar ima časa ikad rodoljubi moraju ugušiti svoj strah za narod i vapaj za pomoć?« .,..

Režim je osjetio bio opasnost od istine, koju Memorandum otkriva, i reagirao je neposredno. Jedan član tadanje Vlade predlagao je čak u Ministarskom Savjetu, da se svi potpisnici Memoranduma interniraju i pozovu ma одбохотnost; drugi je ponudio da će »masregelovati« рофраашке 12 зуоба. resora. Pa iako je razboritija wećina u Vladi otklonila takve predloge, nije zato propuštena hajka u javnosti protiv Memoranduma, Simptomatično je za tadašnje prilike, ı dokazom Je strašnog demoralizatornog efekta dugogodišnješ režima, da se za takvu hajku našlo gonilaca, i to čak medju inteligencijom. Ova, koja bi već radi sebe morala biti trpeljiva i poštovati svačije uvjerenje, pokazala se baš u ovome slučaju krajnje netolerantnom, spuštajući se WSdjegdje i do denunciranja. Memorandum je zahtijevao, uglavnom, obustavu nasilja i protuzakonitosti, zavodjenje pune zakonitosti; a našlo se ljudi kojima to nije bilo pravo, te koji su tražili mastavak protuzakonitosti i nasilja! Bilo je gore mego ono u Viojnovićevoj »Trilogiji«, Кад Orsat Veliki govori dubrovačkoj vlasteli: »A iko će Dživu rijet: Рао, možeš živjet!' — kad Dživo ho će mrijet!« ... No alo je hajka našla gonioce, ona je takodjer dala prilike i da se pokaže pravo raspoloženje narodne većine, i da se otkriju pravi ljudi (da spomenemo samo stav većine zagrebačke akademske omladine i svijet primjer rektora Stipetića)}.

Uz apsolutnu nemogućnost da se pred svjesnim gradjanima argumentima pobije sadržaj Memoranduma, nije ostalo drugo do da se protiv njeđa upotrebe svakožjake laži (tako, naprimjer, da je primjerak Memoranduma predat konzulima i poslanstvima nekih stranih državA!)., O sadržaju se govorilo, da se njime traži raspuštanje Narodne Odbrame, amnestiranje i povratak Pavelića i Perčeca, ukidanje Suda za Zaštitu Države, i t. а. (а tražilo зе, kako se vidi, samo pokušaj suspendiramja djelatnosti tog Suda, iako se ni zahtjevu za ukidanje ne bi mloćlo zamjeriti, budući da je taj Sud, osnovan kao privremeni i izniman, djelovao dđotada već sedmu godinu), U tada posve sputanoj i od režima zavisnoj štampi nije, dakako, bilo moguće istinom reagirati na ovakve i slične laži.

200