Nova Evropa

i tumači kao najveći domet otpornosti Jedne žene, njeno mirno snošenje bola uzima se kao dokaz o najvećem altyujizmu, o пајvećoj ljubavi prema otadžbini, — ona je pretvorena u јипакији čija se uspomena može da sačuva jedimo u legendi, Medjutim, uporedjena sa Sestrom Batrića, pjesma o Majki Jugovića cčigdledno odaje ropkinju, jer je njena tradika pasivna, umiruća, dok je autor Sestre Batrićeve slobodan gSorštak, a ona najosjetljiviji mstrumenat za mjerenje slobode, i njena smrt je u stvari jedan uspon na više, Jedan zamah kojim se čitava situaciju baca na višu stepenicu. Herojizam volje Je nešto strano za Majku Jugovića kao ličnost, ona Je sva iskonstrujisana na planu trpnje, bolovanja, umiranja, neaktivnosti, neagresivnosti, na planu želje da se udje u carstvo nebesko, da se približi sinovima, da ih zagrli, da se s njima sjedini, da nadje mira u sreći sa njima; tu se »više cijeni spasena duša neSšo zadovoljeno tijelo«, njen put је »бојбојафуо«, а бојбоћуо је пеодиртапје 21, trpljenje, umiranje bez roptanja na smrt. Hristos je učio иде опоте što je smatrao da im je potrebno da znaju, a onda je pošao dobrovoljno, po principu neodupiranja zlu, da bude raspet, da bi time dao primjer svojim pristalicama koliko treba da trpe a da se ne odreknu nove nauke, On je dao primjer trpljenja. »Razbijena posuda« života Majke Jugovića učinila je da se raširio miris okolo, a taj je miris opijao ljude, te su opijeni njim mogli lakše da snose patnje ı mučeništvo svoje, — patnje koje im je nametnulo robovanje. Ovo shvatanje i ovakvi Junaci ne bi se nikad mogli odgojiti i održati u zemlji gdje je sloboda bila sticana uz najvišu cijenu, 8dje je ona uživana korak blizu uz najveće opasnosti da se pretvori u ropstvo. Jer, moral Majke Jugovića je — u Ničeovu smislu — »ropsikki« moral, moral hrišćanski: ona fraži spasenje duše, hoće da stekne vječni mir, carstvo пеђезко, ono što je obećao Hristos svojim pristalicama, alto izdrže mučenja na zemlji ravna njeđovim mučenjima na gdolgotskom krstu, Sestra Batrićeva ne dolazi na skupštinu glavara na Cetinju, da ih nauči kako treba trpjeti bol, kako ба ona kao žena uspješno podnosi; a da je imala moral i odgoj Majke Jugovića, ona bi samo u fu svrhu došla bila na skup. Da je došla kao Majka Jugovića, zar bi se mogla ičim uspješnije kompromitovati stvar radi koje su se dlavari skupili? Zar ih tada Sestra Batrićeva ne bi podsticala i učila da trpe, da hrišćanski podnose zlo koje ih je snašlo, da mu se ne protive i ne odupiru? I zar ona sama ne bi podlegla od bola nužnom smrću, pasivno kao Majka Jugovića, od žalosti, — da je htjela da pokaže šta treba trpjeti i koliko se može trpjeti? — Sestra Batrićeva je nastupila posve oprečno, a to je došlo otuda što je ona djelo pjesnika slobode, pjesnika pobjede, a ne pjesnika ropstva, pjesnika trpljenja, podnošenja pobjede. U svojoj tužbalici izrazila je Sestra Batrićeva svoj stav prema društvu na laj način što je bol toda

366