Nova Evropa

nova vera, mit kr vi: vera u to da se zajedno sa krvlju brani božanska suština čoveka uopšte; da, utvrdjena najpozitivnijim znanjem, nordijska krv predstavlja onu misteriju, svetu tajnu, koja zamenjuje i uklanja staro pričešće . ., Svaka rasa ima svoju dušu, svaka duša svoju rasu, svoju unutrašnju i spoljašnju arhitektoniku, svoje karakteristične oblike, i životni stil, svoj vlastiti

odnos izmedju snag4 volje i razuma, -— svaka rasa stvara, napokon, samo jedan živoini ideal...« Nauka, umetnost, sistem pogleda na svet (»Weltanschauung«), — sve je to, prema Rozen-

bergu, samo krv. Istorija čovečanstva ima da bude shvaćena, prema uverenju autora, u obliku borbe različitih »veltanšaung4«, borbe rasnih duša. »Mit XX stoleća« hoće da bude takav jedan pregled svetske istorije, jedna filozofija istorije. »Pitanja koja postavlja nordijski narod nisu nikakav problem za Jevrejina ili Kineza; stvari koje izgledaju zapadnjaku kao problemi, za druge su rase već odavna rešene zagonetke ...« Istorija čovečanstva, — to je istorija rasne borbe. Na čelu čovečanstva, kao njegov vodj i gospodar, išla je dosada nordijska rasa; »Arijevac« (= nordijski čovek), prema Hitleru, to je čovek po preimućstvu čovek, u pravom i istinskom smislu te reči; ostali ljudi, predstavnici drugih rasa, to su ljudi niže vrste, »podljudi« (»Untermenschen«), u različnom stepenu. Crnci (»Neger«), naprimer, zaslužuju prezir; ali i prezir i mržnju zaslužuju Sirijci, od kojih su najštetniji i najopasniji Jevreji: Jevreji su nosioci sveđa пебаtivno8 u čovečanstvu.

Sve što vredi u istoriji i kulturi, sve stvaralačko, sve lepo i moralno, sva prava mudrost, — to je delo nordijske rase. Nordijska rasa je, prema Rozenbergu, stvorila: veličanstvenu indijsku metafiziku, arijsko-perzijski verski mit, grčki — jelinski — ideal lepote, rimsku državnu disciplinu, evropsku čast i slobodu duha... Nordijska vera je svetla, sunčana: Zevs, Apolon, nebo, sunce, svetlost; sirijsko-libijska i t. d. vera je mračna: zemlja, mrak, mati . ,.. Niže rase su se odvajkada dizale protiv superijorne nordijske rase; nemajući snage da je pobede u otvorenoj borbi, u časnom boju, one su se uvlačile u nju, potkopavajući na taj način njene istorijske tekovine i ivorevine, njene države i njenu kulturu: nastajala je mešavina ras4, skrnavljenje više i čiste rase, »bastardizacija« i »rasni kaos« {omiljeni izrazi ovoga pisca). Tako je propala Stara Jelada, čije opadanje počinje sa pojavom »bastarda« Sokrata, sa njegovim kosmopolitskim i demokratskim idejama; tako je počeo da propada Rim, zbog — s jedne strane — dozvole mešovitih brakova izmedju »nordijskih« patricija i plebej4, ljudi drugih krvi, (ali to je bilo još 445 pre Hrista), zbog dozvole — na drugoj strani orijentalcima, Sircima i Židovima, da se useljavaju u Rim, da pogane rimsko tle, da kvare rimsku rasu, te zbog primanja etrušćanskih običaja i etrušćanske vere. Na Etrušćane uopće

112

Бр