Nova Evropa

dobio nekakvu organizaciju, iako se nije mno8o približio svome cilju. Petrogradski Institut Istorije Umjetnosti izradio je i tačan plan, prema pravilima »pjatiljetke«, Na predloš grupe muzičkodruštvenih radnikA4, u program Sedmog Kongresa Vserabisa (Sveopći Savez Radnika Umjetnosti), 1929, uneseno je onda pitanje o potrebi »planskoš umjetničkog rada, koji bi bio tijesno метал ... 5 perspektivama Sospodarskog razvitka i planom pjatiljetke«; ali ni ova teoretska sistematizacija nije mosla povećati intenzivnost rada sovjetskih komponistA, niti podići na viši nivo umjetničke kvalitete njihovih djela. Kroz sve godine koje su prošle od Oktobarske Revolucije nije stvoreno nijedno pravo »sovjetsko« umjetničko muzičko djelo, koje bi bilo nadahnuto komunističkim idejama. Sovjetska glazba i danas stoji na istom mjestu na kojem je bila u ono vrijeme kada su, u ponosnim manifestima i oštrim dekretima, objavljivane one smjele i odlučne lozinke, a ni budućnost ne daje nikakvih velikih nadA, jer su principi, zamišljeni od stranačkih fanatika4, potpuno prolivni osnovnim načelima glazbe, kako Je mi razumijemo na osnovi vjekovne tradicije. Doduše, vatreni vladini manifesti donekle su upalili i povisili intenzivnost stvaranja, ali starih puteva umjetnosti promijeniti nisu mogli,

Ako sad predjemo na konkretne rezultate, s umjetničkos gledišta prvo mjesto pripada bezuvjetno operi Šrekera »Daleko zvono« [»Dalnij zvon«), koja — zajedno sa čuvenom operom S. S. Prokotljeva »Ljubav za tri narandje« (»Ljubov k trjom apelsinam«) — čini svjetlu i svježu oazu u pustinji dosadno8 sovjetskoš muzičkog stvaranja. Šrenkerova opera, koja je po temi i raspoloženju veoma blizka poeziji Aleksandra Bloka, prikazuje — na pozadini nesrećne ljubavi dvaju osamljenih srdaca — sav užas i okrutnu besmislenost savremenog buržoaskog načina života, koji uništava sreću pojedinog čovjeka. Tu se dakle iznosi ideja sasvim protivna komunističkoj ideologiji, iako u potcrtano emocijonalnom dijelu Jasno i odlučno zvuči nota socijalnog protesta. Zato je i kritika, nezadržavajući se na velikim umjetničkim vrlinama ovog djela, nezadovoljno Sovorila, da to nikako »nije naša, današnja, monumentalna, herojska opera Sovjetske Rusije, na koju čekamo i koju tražimo ...« Naprotiv, po svom predmetu je pravo revolucijonarno djelo opera S Potockog »Probušenje« (»Proryv«), koja je komponovana prema tekstu poznato8 pjesnika Sergija Gorodeckog. Ovo je po vremenu prva opera iz rusko8 gradjanskog rata, premda je pisana tek 1929: slika se slavna najezda »bijelog« kozačkog бепеrala Mamontova, koji je (1919) potpuno dezorganizirao pozadinu crvene armije; a svršava se starinsko-konvencijonalnom, karakteristično-opernom apoteozom, sa besprikornom komunističkom tendencom: sa svih stran4 diže se bezbroj crvenih zastavA, koje kao krvavom vrpcom zaokružuju visokouzdignutu Ljenji-

182