Nova Evropa

novu bistu., Ali, pri svem isticanju revolucijonarnosti sižeja i političko-ideološke čistote sadržaja, Slazba je ipak tek neiskusno kopiranje, a djelomično i plagiranje, buržoaske glazbe Čajkovskog, Rimskog-Korzakova, i naročito Musorgskog, — Još je zanimljivija »revolucijonarna muzička drama« »Crvena koplja« (»Krasnyja piki«), koja — premda sva prožeta iskrenim komunističkim raspoloženjem — ipak bi skinuta s repertoara odmah nakon premijere, jer je — prema riječima jednog moskovskog kritičara — u njoj »tekst pisan nemogućim jezikom, i upravo je paskvil na revolucijonarnu umjetnost«. Iz ogromnog broja opera sovjetskih muzičara s predmetom iz života glavnih sovjetskih junak4 Stenjke Razina i Jemelke Pugačeva, spomenućemo samo bezličnu, ali gčlazbeno korektnu operu Pančenka » učačevština«, u kojoj se sasvim jasno osjeća snažan utjecaj Musorgskog. Nešto su bolje, u umjetničkom pogledu, opere »Vlasuljar« (»Tupejnyj hudožnik«, prema poznatoj Leskovljevoj pripovijesti) i »Nos« {prema Gogolju) Šostakovića, ali one nisu vezane ni sa savremenošću, a Još manje sa režimom, i zato se mogu nazvali sovjetskima samo u teritorijalnom pogledu; njihovi kompozitori idu svojim vlastitim putevima i ne učestvuju u stvaranju stranačko-komunističke umjetnosti.

Nije imala sovjetska Vlada većeš uspjeha ni u stvaranju neko posebnog tipa komunističkogš baleta, Ovoj tipično aristokratskoj umjetnosti nikako se ne može povjeriti propašanda ideja radničko-seljačke i boljševičko-komunističke revolucije, Zato su »Crveni mak« (»Krasnyj mak«) R,. M. Gliera (1928) i »Crveni мћог« (Кгазпуј у ћеј«), Као 1 »Бедепа Фјемса« (»Гедјапаја djeva«), malokrvna kazališna djela, nesposobna za život, povezana sa boljševičkom revolucijom samo predmetom, dok sama бјагђа nevoljko ide utrtim putem buržoaske tradicije, Oni neće preživjeti boljševičkog režima,

Mnogo je plodniji rad nekih muzičko-kazališnih grupa, povezanih sa slavnim ftradicijama ruske umje{nosti, koje su ostale daleko od bezumnih vladinih planova potpunog, iz temelja, reformisanja glazbe, Tu treba spomenuti na prvom mjestu Muzički Studio Moskovskogs Hudožestvenog Teatra (osnovan i vodjen od K, S, Stanislavskogš i V. 1, Nemirovića-DDančenka, Metodi i principi, isprobani u drami, primijenjeni su ovdje i u operi i opereti, Neumoran vodj ovog Studiia, Nemirović-Dančenko [Stanislavskij je glavnu pažnju posvetio drami], htio je stvoriti sintetičko kazalište, tojest takvo kazalište u kojem bi se u potpunoj ravnopravnosti sjedinile: riječ, glazba, i plastika, Studio je otpočeo sa svojim zanimljivim predslavama 16, maja 1920, s izvodjenjem poznate Lekove operete »Kći gospodje Ango«, koja je klasična opereta pretvorena u komičnu operu, ili tačnije u glazbenu komediju, dok su Ofenbahove »Ptice-pjevačice« postale »melodramom-bulfo«. Na isto

183