Nova Evropa

Huamo je počeo s malom sveskom slobodnih stihova (»Život«), sav u atmosferi Šantićevoj, i trajno je ostao omadjijan svjetlošću Hercegovine s palestinskim pejzažem i sirskim nebom, sa muzikom raspjevanogša građa [»Grad rima i ritmova«), u pijanstvu čula, Kroza nj prolaze posljednji otkucaji staroga vremena; pahovski zov odveo ga je u sela, i na rijedak način prikazao Je bitku vedrine i smrti u pjesmi seljaka, smijeh vina, i otrov sevdaha, Prilazeći k socijalnom realizmu, on ipak ostaje pjesnik, i njegova najprisnija stvarnost je riječ, Svjež 1 poetičan izraz 6otovo mu je važniji od predmeta, — on je našao svoj izraz, iako je ovaj prilično neracijonalan.,

U mirnu sjenu Radulovićeva kraja sišle su nevesele kontemplacije, melankolije sumraka, i irealni odrazi. Više prilagodljiv nego spontan, hodočasteći romanskome Zapadu kao i Dučić, njegovim je (габот tražio svoja oikrivenja da bi se zaustavio Баје ви 1 drugi stali, Traži utjehe u ljepoti kao i Dučić, ima po koji ritam i Ujevićev, a nadje ponekad i svoj vlastiti skladan izraz {»Kopač u proljeće«). Njegove knjige stihova ne izlaze iz književne tradicije, a u svojim knjigama pripovjedaka, nastavljajući Ćorovića, obnovio je pričanja staroga Mostara, zašao i u selo, naročito katoličko, u kom se seljak boči sa životom, svojim strastima, i s Bogom, svojom mukotrpnom domišljatošću, svojom etikom šibanoga čovjeka, Najposlije, našao je u starim kućama Mostara i neurotičkih tipova, i iznio je istoriju krvi ı psihologije u svojoj rodjenoj kući, Izmedju njega i Ćorovića umiješali su se Bora Stanković i Dostojevski,..

Aliju Nametka muči istina o muslimanskome svijetu, koji je sišao ispod životnoga stanja dojučerašnjih kmetova. Posljednja tajna staroga dekora otišla je za koru suha hljeba...

У

Ovo nekoliko pojedinačnih pojava nije sav književni prilog Hercegovine. Osim folklornih radova Ivana Zovke i Ante Jukića, Hercegovina je inspirisala i Stjepka Ilijća, urednika mostarske »Učiteljske zore«, iako je bio Dalmatinac; kao što je i Andrijaševićeva knjiga »Iz Neretvanske Krajine« uvid u primitivan seljački život istog tipa kojega i zapadna neretvanska IHercegovina, Verka Škurla Ilijć nastavila je Ćorovića s nešto više uspjeha od Radulovića, iako je otišla iz Mostara, kao i Jovo Palavestra. Hifzi Bjelevac doprije i do Carigrada. Nevesinje je dalo Bašagića i Tunguz-Perovića, Kroz Hercegovinu je prošao i Nevistić, otvarajući »Vijenac« mladjim književnicima iz Hercegovine, Ža osvjetljavanje prave stvarnosti katoličkog sela doprinijeće nekolike slike Ilije Jakovljevića {»Hercegovke«), koji se bavio i kritikom i publicistikom. Čini se da će, kad malakše Čaršija, glavnim predmetom hercegovačkih pripovjedač4 i biti selo, naročito katoličko,

279