Nova Evropa

da je baš ta inteligencija i pripremila teren za uspješan dolazak Revolucije, što je nepobitna i stvarna istorijska činjenica. Gorkijeva tendencijoznost u ovom romanu ima naročito oštar, uzak marksističko-boljševički i stranački karakter, uslijed čega

on postaje — unatoč svoje važne 1 interesantne teme, te zanimljivosti sadržaja i obilja slikovitosti i izrazitosti jezika i mnogih prekrasnih detalja, — ipak dosadan i neuvjerljiv: ovdje

je umjetnik potpuno podlegao publicistu. A i inače je u Gorkome umjelnik nerazdjeljivo vezan za propagatora, tako da ih je katkada nemoguće razdružiti,

Zadnjih godina je Gorkij, kako rekosmo, potpuno prešao. na stranu boljševizma i medju njima je nastala ponovo stara i uska srodnost. Nesamo da je propovijedao Revoluciju, nego se i sprijateljio sa mnogim starim stranačkim revolucijonarnim radnicima, poimence i sa boljševicima, pa je uzimao i učešća u stranačkom radu ruske socijalne demokracije, naročito u Ljenjinovoj grupi. Učestvovao Je i na istorijskom Petom Kongresu Ruske Socijal-demokratske Radničke Stranke u Londonu, kada se je ona razdijelila na dvije samostalne i neprijateljske grupe: boljševike i menjševike, Prema riječima pravnog Gorkijeva zastupnika i mnogogodišnjeg njegova prijatelja O. O. Grusenburša, »Gorkij je bio boljševik od prvih dan4 osnivanja ove stranke« (»Poslijednija Novosti«, od 25. VIL 1936), premda se sve do poзђедпјеб dana svog života zvanično nije u nju začlanio; ali on u stranci nije nikada igrao važnu ulogu. I Ljenjin ga je veoma cijenio kao umjetnika, dok njegovim političkim nazorima nije davao nikakve važnosti, Ipak su boljševici nastojali što bolje iskoristiti u stranačke svrhe njegov umjetnički talenat, starajući se da njegovo umjetničko stvaranje upute u pravcu političke propagande, pa su od njega učinili pravog pravcatogš stranačkog agitatora, No Gorkij je bio nesamo ideološki nedo i socijalno tijesno vezan sa Boljševičkom Revolucijom: on je pripadao onom četvrtom staležu, koji je tu Revoluciju — uz pomoć i vodjstvo inteligencije — pripremio, te u kojoj je on zauzeo vodeće mjesto, barem zvanično. Ova »nova inteligencija, koja je beskrajno mrzila staru Rusiju, i koja je sva živila u racijonalističkim planovima nove, još nevidjene Rusije« ({G. Fedotov, »Na smrt Gorkoga«, u »Novaja Rosija«, od 1. VIL 1936), većinom je izašla iz najnižih društvenih krugova, koje je nekada s onolikim oduševljenjem opjevao Gorkij.

Lično, kao čovjek, Gorkij je imao i sitnih i krupnih ljudskih man4, Nješov stari prijatelj Ljenjin jednom je rekao: »Maksim vrlo voli novac«! Ipak, on je na stranu Sovjetske Vlade prešao bio iz ideoloških razloga. Oduvijek je odano propovijedao ideologiju boljševizma, pa je sasvim prirodno da je ostao s boljševicima i kada su ovi došli na sverusko prijestolje.

300