Nova Evropa

zemlje, a politička traženja Hrvata usvajaju se kao opravdana i korisna, ı kao jedini mošući izlaz iz naših neprilika, a za dobro i sreću zajednice. Tako to shvaćaju, primaju, i oduševljavaju se neprekidne seljačke mase i svi neokaljani poklonici narodnoga dobra. Tako pobjedjuju i dolaze do snažno8 izražaja, nakon punih dvadeset gdodin4, misli i ideje iznesene u Kriskoj Deklaraciji: za snažnu i veliku Jugoslaviju, za stvarnu i potpunu ravnopravnost svih Srb4, Hrvat4, i Slovenaca, i za složno — bez nadmetanja, bez prevare, i bez podvaljivanja, — uredjenje ove naše zajedničke kuće,

Jedmno, ili drugo?

Postoji jedna opasnost. Svi oni kojima je narodni interes iznad ličnih prohtjev4 i iznad stranačkih interes4 i staleških traženja, svi su oni pregnuli da otklone tu veliku opasnost, Ona se može zavazda odstraniti samo onda ako se prizna Hrvatima i svim »prečanima« pravo, da ravnopravno sa, Srbima iz Srbije sudjeluju u izgradjivanju države, i ako se to priznanje i u djelo privede, To znači: dati hrvatskim i prečanskim pokrajinama mogfgućnosi, da odbrane i usavrše svoje osobene vrijednosti u vlastitim teritorijalnim jedinicama, te da tu svoju cjelovitost potpuno unesu u izgradjivanje državne zajednice. To bi bio rad oko stvaranja, a ne oko rušenja.

Ali zašto, eto, pregnuše tamne sile da hrvatski pozitivizam omalovaže i da Sa istrgnu iz ruku čovjeka koji je znao dosada tako mudro njime rukovoditi, te koji je uspio da hrvatski totalitet otme uticaju izvana i da ga uvede u jednu razumnu i korisnu borbu: korisnu nesamo za hrvatstvo, nego još više za zajednicu? I ako ovo nastojanje za zajednicu obilježite jednim pravim imenom: jugoslovenstvom, tada ulazite u jedan prividan paradoks Кој за suptilnošću zdravog rasudjivanja objašnjava, zašto se u zemlji Jugoslaviji zalažu iskreno i otvoreno za jugoslovenstvo oni koji bježe od tog naziva, a opet zašto da ruše i stvarno ne žele baš oni koji iznose grlato »svoje jugoslovenstvo«, боје treba i Bdje ne treba. Mi smo još prije više godina na ovome mjestu, iskreno i u svom istorijskom toku izneseno, jučoslovenstvo nazvali »Našim Jugoslovenstvom«, da ба razlikujemo od onog bučnog, nametljivog, uličarskog, kojim se je pokušavalo prekriti plemenski imperijalizam, lične režime, egojistične prohtjeve, pa napokon i opipljive zločinačke poduhvate. Vrijeme nam eto nosi zadovoljštinu...

Pa sada svi mi koji nijesmo zaslijepljeni ni mržnjom ni grubim ličnim računima jasno saznajemo, kako je baš ovo anatemisano hrvatstvo evo i po treći put pošlo i pregnulo da spasava državnu zajednicu. Jer, zar nije ono odlučno odbilo »ampu-

342