Nova Evropa

Prag, na produženje univerzitetskih studija. Tada je bila u Italiji još demokratska vlada; ali se fašizam već bio razmahao, pa su fašističke »kaznene ekspedicije« krstarile po gradovima, a zalazile ı u sela. Tako su jednom doprle i do naših sela u Krničkoj Proštini. Bila je izrečena prijetnja, da će Proštinarima kuće paliti, pa Je to narod uplašilo i on se je odlučio bio na odbranu. I došlo je do sukoba. Mene je narod postavio ma čelo odbrane, i ja sam svoju dužnost izvršio. Radilo se je baš o odbrani, a ne o buni: a inicijativa nezakonitih postupaka od strane fašističkih odreda bila je neosporna. Pošto smo odbili prvi napadaj i fašistički odred se bio sklonio u kmičku žandarmsku stanicu, ja sam zamolio jednim pismom (koje se i danas nalazi u sudskim aktima po tom djelu) Načelnika Stanice za posredovanje, budući da je maš istup bio samo zakonita odbrana naših kuća i životi od privatnog nasilja, a ne i buna protivu vlasti. Ali naš predlog nije primljen, već su došli novi fašistički odredi, pa su se spontano digli i drugi naši krajevi: Krnica, Barbanština, i Labinski Rudnik. Nakon fašisti došla je i vojska, sa mašinskim puškama i topovima, pa i mornarica (u krničku luku), tako da se razvio sukob na cijeloj liniji, od Labina do Valture. Dabogme, vojska je relativno lako (uz nekoliko mrtvih s obje strane) sve to umirila, a kada je zauzela teren, došli su fašisti i spalili u Proštini trideset kuća (medju njima i kuću mojih roditelja). Tada je izvršeno preko 400 hapšenja — sva Proština i jedan dio Barbanštine. Nakon dvonedjeljnog do šestomjesečnog istražnog zatvora, svi su uhapšenici pušteni na slobodu, većina potpuno, a 118 ljudi »do sudjenja«; dva optuženika (ja i još jedan weljak iz Peruški) utekosmo preko granice. Daljna istraga bila je faktično tada obustavljena, pa obnovljena i završena tek godine 1925, u času mog izgona iz Jugoslavije i prebačenja u Italiju: ali je u medjuvremenu (1922) bila u Ttaliji proglašena opća politička ammestija i čitavo djelo iz godine 1921 potpalo je pod mju, tako da je istraga mavršena protivu svih 120 optuženih, a jedini sam ja pušten tek poslije 3%-mjesečnog istražnog zatvora. Drugog kakvog djela poslije 1921 protivu mene nije uopće bilo.

Oslobodjen augusta 1925, ja sam tada opet stekao bio legalan položaj i dobio sam pasoš za inostranstvo, sa kojim sam, kako rekoh, živio u Beču, te koji sam obnovio godine 1926, pred svoj put u Moskvu. — Slučaj hoće, da je baš Baljkas znao već tada i nepo· redno od mene o mom oslobodjenju u Italiji i o dobijanju talijan-

194