Nova Evropa

u stanju pribjeći samo da spriječe moj odlazak. Ti organi se nisu Za kad sam lani dobio opet talijanski pasoš, da me pokušaju otkupiti od talijanskih državnih ureda, da putem neke iransakcije dobiju a posteriori moje isključenje iz ialijanskog državljanstva! Sovjetska Rusija, koja predstavlja sebe ognjištem novoga svijeta, kuša obnoviti trgovinu ljudima, kuša kupovati inostrane državljane da bi ih pretvorila u svoje robove, da bi ih putem automatske obnove kama držala u vječnom zatočenju. Da sramni zločini sovjetskih državnih orgama protiv mene dostignu kulminacijonu tačku, nedostaje još samo jedno —: da me dadu mučki ubiti iza busije&... To je pisano ne u Parizu, već u Jenisejsku, u sibirskom zatočenju: pa se i iz toga, držim, lijepo vidi kakav je bio moj položaj i u čemu je istina.

Ali su se GPU i talijanska ambasada sporazumjele samo ma polovici, na oduzimanju pasoša, ostavljanje moje osobe u rukama GPU, i na otkaz svake intervencije u moju korist; uz to mi misu davali nikakova odgovora na moje depeše. Ipak se Poslanstvo nije odlučilo i upustilo dalje, na moje isključenje iz talijanskog državljanstva, budući da se u tom slučaju ne bi radilo samo o mojoj ličnoj sudbini već uopće o državnom mprestižu, pa i o precedentu. A bez isključenja GPU ipak nije mogla postati potpunim i beskontrolnim gospodarom nadamnom! lločivši taj momenat, ja sam na njega postavio svoju glavu, svoju sreću. I ako ja danas ne ležim ubijen u nekom podrumu GPU, već se nalazim živ i slobodam u Evropi, to imam zahvaliti zato samo svom vlastitom rasudjivanju i svojoj odlučnosti.

Tada sam poslao Višinskom onaj moj oštar protest, navodeći u njemu sovjetski dekret (od 5. novembra 1934) prema kojemu je za politička djela inostranih državljana GPU ostavljeno samo pravo izgona. Pošta mi nije potvrdila predaju tog mog protesta Višinskom; ali sam prepis poslao bio i Poslanstvu, a posebne telegrame Poslanstvu i Ministarstvu. Kad mi pošta nije mogla da potvrdi ni predaju tih pisama i telegrama, a za pismo Poslanstvu mi izjavila da se izgubilo, te kada mi je za telegrame vratila novac, jer da ih ne može otpremiti, ja sam tada uputio telegram Kaljinjinu, Predsjedniku Republike. Nato sam, poslije nekoliko dana, od CPU primio saopćenje, da sam dobio izgon iz Rusije. Moji telegrami i pismo, dakle, ostali su neuručeni, pa i o kakovoj intervenciji Ambasadora, a još manje o direktnom zagovoru Rimske Vlade, nije bilo ni traga. Istina je, naprotiv, da se GPU i talijansko po-

196