Nova Evropa

njih i njihove milosti, i drugi milijoni prikovanih bez riječi, vrše njihove odluke i da se pokoravaju njihovim nalozima. Zar ви prikovani u galijama uživali manje prava od ovih koji su prikovani uz riječ, uz mig, i uz nalog novih veličanstava? I oni i ovi imadu pravo očima gledati, a nevidjeti; misliti, a sud neizricati; u duši neodobravati, a ipak prelamati se rukama i jezikom, da bi se ukazala žto vidljivija njihova pokomnost i njihovo odobravanje.

Postoje ljudi koji u svemu tome vide nešto dobro. Ima ih koji umuju, da zarobljeni svijet ne bi dao tolike znakove sredjenosti, pokremosti, i napretka, bez tih otimača vlasti. Pa što su oni drugo i donijeli osim zapta? Sigumo je da nijesu zmakovi blagostanja dnevno otkidanje od usta i sustezanje od sebe i od svojih potreb4. I u kasarmama postoji najveći red, pa opet nitko ne želi proživjeti u njima svoj vijek. A gledajte, kako ti otimači vlasti postepeno i sigurno pretvaraju svoje satrapije u prave kasarne, a narode. u ćutljivu i poslušnu vojsku. Oni se tim ponose i hvale. Oni i prijete, oslonjeni ma te uhapšene snage. Ali, ako prmu obruči, kuda i gdje će se te snage razliti i koga će pregaziti? A zna se, jer je historija pokazala, da se pripremne vojske ne smiju dugo držati u taborima: plandovanja ih izgrizaju i slabe; plandovanja unose u njihove duhove klice iz kojih izrastu plodovi opasni za slijepu poslušnost i mirno podnošenje zapta. Vrijeme će brzo pokazati, da za održanje masi u poslušnosti ne dostaju dnevne parade, veliki govori, visoko hvalisanje, i raskošne svečanosti. Treba im ili velikih pokreta u jadnu neizvjesnost ili otkidanje i lomljenje okova. Slobodno ljudstvo me želi movih iskušenja, sukob4, rušenja, i krvarenja; ono je uvjereno da su to zla koja radjaju još težim i bolnijim posljedicama. Slobodno ljudstvo neće trpjeti, niti dozvoliti, da bezumnici zapale ponovo svijet. I što će preostati novim veličanstvima? — Da se penju od vožda do konzula, od konzula do ćesara, a od ćesara do božamstva, te da svrše u izgnanstvu ili sagore na Žrtveniku hrama što ga sami sebi podigoše. Ili opet: da poruše vrata na kasarnama, da narodima vrate otete im slobode, i da se prislone i podupru graditelje jednog ljepšeg ljudskog vijeka.

Primjeri su bili odveć povodljivi a da ih mnogi maleni — kojima nije dato da dublje zarone u istinu — ne pokušaju oponažati. Aleksandar Veliki lebdio je više vjekova kao uzor, sam, i tajna želja stotinama zavojevač& i onih koji su se htjeli opasati tudjom snarom. Korzikanac je zbrisao Makedonca i kao velik osvajač i car postao

157