Nova Evropa

strano stajalište prosječnog Američanina. Jer, ova država, makako vehika, prostorom obuhvata jedva šest od sto od površine svijeta, a stanovništvom mekih sedam: od sto: a ipak je danas umutar njenih granicš pohranjena ništa mamje nmego polovica monetarnog zlata čitavoga svijeta! Stanovništvo Sjedinjenih Država normalno troši otprilike 70 od sto od svjebske svile, na 70 od sto kamenog ulja, 55 od sto kaučuka, 50 od sto kave, 45 od sto bakra, 40 od sto sirovog željeza, 36 od sto ugljena. U ovoj se zemlji nalazi 80 od sto svih svjetskih automobil4, a 60 od sto telefona. Nadnica američkog radnika, kad radi, dopušta mu da sebi nabavi gotovo tri puta toliko životnih potrepština i udobnosti koliko je to moguće njemačkome radniku s pomoću njemačke nadnice. Sam Njujork troši dnevno na pojedinog stanovnika 500 litara vode, dok Berlim troši samo 150 litara. Kad se imaju u vidu ove i razne druge nesrazmjernosti u pogledu blagostanja Amerike prema ostalome svijetu, čemu se onda čuditi ako prosječni Amerikanac, mada je inače konzekvenino demokratskih načela u politici, pa domekle i m ekonomiji, gleda na ostali svijet s visine Bogom izabranog aristokrata! Kao svugdje tako i ovdje, prosječni čovjek me raspolaže odviše razvijenim kKritičkim: svojstvima, pa se stoga obični američki gradjanin služi komparativnim mjerilom. kadgod mu se prohtije da posmatra prilike i dogadjaje izvan gramica svoje države. On sudi po dimenzijama usred kojih je odrastao, pa se dosljedno nesamo amerikanska masa nego i većina individualno odgojenih ljudi slabo imteresuje za prilike izvana; a i koliko ima

Pri svem: tom, opći i nesigurni nazori američkih masa nisu od presudne važnosti, budući da postoji uplivna grupa američke inteligencije, srazmjerno mnogobrojne, koja se živo, katkad upravo histerički, zanima dogadjajima u ostalome svijetu, poimence u Evropi. Ta grupa automatski osjeća, da je Amerika u mnogočemu još uvijek dio Evrope, naročito u stvarima kulturnim i ideološkim. U ovoj sredini postoje tijesne veze sa zemljama od kojih je Amerika, odavna, importirala svoju kulturnu hranu. Tu, kao neka Alma Mater, Engleska dolazi na prvo mjesto; iako te dvije zemlje tjeraju u mmogočemu oprečnu svjetsko-trgovačku poliliku, semtimentalne veze zajedničke rase i kulturne tradicije vrlo su jake i wvijek su u stanju da nekako izglade česte ekonomske i trgovačke sukobe. U Engleskoj gotovo stalmo boravi mnogobrojan ikadar američkih intelektualnih radnika, studemata, finansijera d bogataša. Modema saobraćajna sredstva, pogotovo radio, živo iskorišćuju zajednički jezik u svrhu

219