Nova Evropa

čežnja, momari i vojnici čiju je socijalnu svijest Revolucija iznemada probudila, — sve se to tijesno jedno mz drugo pripilo i šljubilo, dajući nam da naslutimo kroz taj kaos plamena i nevolje НЕ žiroke Narodne Revolucije. Naročito pada u oči, u djelima iz tih prvih godin4, velika mloga seljaštva i varoškog malogradjanstva, u toj Revoluciji koja zvanično mastupa kao proleterska, radnička. Čitalac često osjeća približavanje muklih no tvrdih koraka grandijome agrarne revolucije: podjela zemlje medju mamučenim seljaštvom izgleda kao najviši putokaz ove uzburkane mase. I uopće, seljacima iz tih djeli izgledaju varošani, sa svojim teškim i nerazumljivim riječima, jako tudji, — seljaci vole jednostavme ali ozbiljne riječi; a medju takove jednostavne, »dobre riječi«, spada u prvom redu riječ >»emlja«...

Veoma su živo skicirani m tim djelima i predstavnici malogradjanstva. Starije pokoljenje medju njima skoro je uvijek neprijateljski raspoloženo prema Revoluciji: proklinje »boljševike«, »pillače nad prošlošću«. Ponekada se pokušavaju i oni »aktivizirati«, pa iraže veze sa ratobornom reakcijom: no neočekivano radja se u mjima osjećaj teške slabosti, koja razbija mjihovu volju za borbu. Takova su raspoloženja vrlo dobro prikazana u romanu Ivanova »Modri pijesak«. Nasuprot njima, mladja generacija malogradjan4, odrasla u atmosferi Svjetskog Rata, podliježe boljševičkom uticaju, njoj imponiraju prije svega beskrajna smijonost i drskost tih mepoznatih ljudi, koji uskomešaše zaspali zivot provincije. Kad se lista po tim djelima, osjeća se kako zakasnele socijalne bure ne gube mišta od svoje sile; obratno, kako im upravo to zakašnjemje daje dvostruku snagu i polet...

Sovjetska Nmnjiževnost prvog desetgodišta Revolucije bila je mesamo slikar i tumač pobjedonosnog marša Revolucije, nego je ona istovremeno uspjela ı skrenuti pažnju čitaoca na aukobe koji su klijali u krugu same Revolucije. U mnogobrojnim djelima, posvećemim vaspitavanju ruskog sela pod NEP-om (1921), pisci su uvijek zauzeti suštinom ovakih sukob4, koji dolaze do izražaja u odnosima izmedju diktatorske vlasti ı radnih mas4, poglavito u seljačkim masama, koje teže k ekonomskoj nezavisnosti; a često i u uzajamnim odnosima različitih dijelova mase medju sobom (imućno i siromašno seljaštvo, seljaštvo i radništvo). U romanima cijele plejade seljačkih pisaca (kao Njeverow, Korobov,Šolohov, Panferov) date su široke alike tih raznovrsnih odnosa i konflikata. 259