Nova Evropa

No more Balotinih рјезаша, 10 nije more naših klasičnih pjesnika: divno sinje Jadransko More sa čarobno-tajanstvenim talasima, kao sbvorenim. za sanjarske Фике, bogate izletnike i kupališne dame, već je to surovo more rada i bure buntovne pjesnikove mladosti i njegova rodnog kraja: Kalavojne, Crne Piumte, i Budave, gdje teško mo ne bez gordosti dobijaju svoj kruh ribari. Jedinstvenom izrazitošću i ljubavlju prikazuje nam Balota istarske ri bare, Катепојотсе, уарпептсате, poljodjelce-kopače, lončare, djevojke pastirice i žene matere, — pokazuje ih živo, u radu, u pokretu, u znoju i svijesti svog stvaralačkog dostojanstva. U intimnoj povezanosti prirode i ljudi, svakog kamička, njivice, idrvca i morske uvalice, sa čovjekom, koji se oko njih muči, jeste osnovna i valjda majvrjednija odlika pjesamš Mate Balote. U tome se izražava njihova duboka socijalnost. |

U toj intimnoj, iskonskoj socijalnosti, usisanoj takoreći s majčinim mlijekom, pjesme Mate Balote prevazilaze daleko Krležine »Balade Petrice Kerempuha, čija socijalnost, nesumnjivo iskrena i duboka, dolazi ipak nekako odozgo, od razuma, više od motrenja i razmišljanja nego od instinkta. Ali zato prevazilaze (»žalibože« rekli bismo mi Istrani, a »posve naravno&« kazali bi kulturni kajkavci!) te Krležine »Balade« Balotinu čakavsku liriku širinom horizonta, snagom ipjesničkog. izražaja, i — osobito — u pažnji prema formi, u izradjenosti stiha, u ipjesničkoj kulturi. Krleža dotjeruje svaki svoj stih, a Balota zapisuje kako mu dolazi pod pero; zato kod njega poslije odličnog stiha može odmah da slijedi slab, vrlo slab. Drži, ipak, Balotu duboko iprirodjena melodičnost ritma, koja pokazuje da je on nesamo redjeni pjesnik, već da je i naskroz proniknut melodičnošću istarske narodne popijevke, kao i ritmikom rada, svirke, ı plesa.

Tu se susrećemo sa još jednom odlikom Balotinih pjesama. One nam pokazuju istarsko seljaštvo, nesamo u fizičkom radu nego + а kulturnom stvaranju, — saznajemo i vidimo umjetničke sposobnosti i instinkte naroda. Balota je majstor i apostol istarskog folklora: u tom pogledu njegove »Roženice« stekle su već priznanje jugoslovenske javnosti, te predstavljaju ujedno i uspjeh istarskog seljačkog naroda:

Velike. sopele svire već miljare lit, Kroza nje govore glasi naših starih od davne davnin-,

Kamogod se krenemo oni gredu s nami, Glasi crlene zemlje i krasa, glasi domovine.

286