Nova Evropa

Ova prožetost Balotine poezije elementima narodne seljačke kulture pojačava socijalnost njegove poezije, daje joj širi obim.

Ali ono što nedostaje širokoj i po svom korijenu dubokoj socijalmosti Balotinih stihova, to je dinamizam, instinkt, vjera i volja u mogućnost socijalnog preobraženja svijeta. »Mi radimo, mi stvaramo, i zato imamo pravo da živimo«, — uvijek nam govore Balotini junaci. Ponekada, kao u nekom elementarnom, džek-londonovskom prkosu sile i mladosti, oni idu i za korak dalje: »Pa mi smjeli mornari, mi siromašni ljudi žuljevitih ruku, stojimo moralno i fizički i više vas — isprazne gospode«:

I kad drivo od jarboli i pinuni puca Samo junaki kin delo ni parada,

Biju se 5 гођоп (1. ј. 5 uzburkanim morem) prez (bez) straha od vitra, dažda i grada.

Sve su jahte se skrile, svih je športisti nestalo, Plaže su prazne, pusto i golo je žalo.

Ni viditi nideri gospodske kostime Ni fine kapeline (šešire).

No do daljeg, izgledalo bi posve logičnog i neizbježnogr zaključka: do želje i volje da se ta nepravda izmijeni, da se odstrani gospodska ispraznost, da rad preuredi svijet, Balotini Junaci nikad ne dolaze, nikad se dotle ne mspinju. Na takovu mogućnost kao da i ne po-

mišljaju!... A ipak svi mi znamo, da u realnom životu ima dosta radnog svijeta koji — sa pravom ili bez prava, to Je u ovom slučaju sporedno, — ima i vjeru i volju za takovo preuredjenje. Ako taj

fakat nije našao izražaja u Balotinim, pjesmama, to može biti samo zato što mi sim pjesnik tako visok stepen socijalnosti, aocijalnog optimizma i aktivizma, nije nikad emocijonalno proživio. Vjera i volja radnog naroda, ili ako hoćete tačnije: izvjemogr dijela naroda, za potpuno socijalno preobraženije svijeta nije nikad bila vjerom i voljom ovoga pjesnika. Evolucija socijalnih pogleda čovjeka opredjeljuje se mnogim faktorima, a ne tek pravilima formalne logike. Ovo otsustvo socijalnog dinamizma i optimizma kod Balote, u doba kad je naše poslijeratno vrijeme dalo sjajne primjere u tom pogledu, i to nesamo u širokom svijetu nego i u našoj maloj Istri, imalo je, kao što ćemo to još widjeti, loše posljedice sa evoluciju pjemika, kao i čitavog smjera koji on pjesnički predstavlja. Zato se ma ovom prelomnom mjestu i moramo Još malo zaustaviti.

287