Nova Evropa

Nema, da ponovimo, socijalnog progresa bez onog Balotina osjećaja, da smo »mi« — prosti radni svijet — nešto drugo nego »oni« — viši, gospoda; da smo »mić, fizički i moralno, u mnogome i bolji. Ne može se želiti dobra i napretka svom narodu, ako se me voli i ne cijeni — kako voli i cijeni Balota — ovaj prosti radni narod, koji nesamo u svojim šakama već i u svom srcu i umu nosi mnogo elemenata bolje budućnosti čovječanstva. To je osnova, i svaki Istranin koji želi izučavati gramatiku socijalnog života trebaće proći ta poglavlja, u društvu s Balotom; kao što će svaki naš emigrant oživljavati s Balotom sliku istarske prirode, sela, i mora. Ali to nije sve, i nije dosta. Ne može biti, da još jednom ponovimo, socijalnog oslobodjenja bez wolje i vjere samih »siromah4« u takovu mogućnost! To je jedna od posljednjih i odlučnih (karika na lancu istorijskog razvitka u pravcu k novom, harmoničnom, socijalnom poretku. Bez te stvaralačke iskre, востјајпа svijest i polet zahiruju, degradiraju se. Tu gorku sudbinu nisu izbjegli ni Balotini jumaci. Nepodigavši se nikad iznad plebejskog ironiziranja na račun gospode, do volje kk pozitivnom preobraženju svijeta, Balotini se junaci počinju spuštati do apsolutnog izmirenja sa svojim potištenim stanjem. Na tom kritičnom mjestu kao da počinje socijalni i duhovni slom i samog pjesnika, — buntarski naprednjak pretvara se u skeptika, pa i smirenog 'kršćanina, pokornog »šćavuma« ...

Takav nov tip, novu fazu, Balotinih »asiroma h 4« predstavlja najbolje Ive Sveti, koji je »niran i tih kako svaki siromah« ... „Као зуакз =тошаће, — фебке li, strašne i riječi! (he vuku unazad i Balotu, i nas. Kad bi, odista, svi siromasi bili kao Ive Sveti, onda izlaza na bolje ne bi bilo. Organičnost nove faze vidi se i m lome, Što wu osobito uspjele pjesme prožete duhom stradanja, pasivnosti, smirenja. A pjesma o Ivanu Svetom (»Dvi daske«) možda je ponajbolja, najproživljenija, pjesma Mate Balote, i izdavač je sa mnogo prava završio njome čitavu knjigu*):

*) Važnim nedostatkom ove zbirke, koju je inače sa pažnjom i ljubavi sabrao, uredio, i komentarisao drugi čakavac — Hijacint Petris —, javlja se 10, što pjesme nisu datirane (to bi se moglo nadoknaditi, i nečekajući na drugo izdanje, naprimjer posebnim člankom u »Istrić). Uz pjesme, čija se definitivna (štampana) redakcija razlikuje od prvobitne, trebalo bi davati oba datuma. Datum, гета, топ, — tri su objektivna kriterija za analizu duhovnog života pjesnika. U drugom izdanju, zbog Ne-Istran4, bilo bi vrlo potrebno staviti na riječi naglaske.

А. С.

288