Nova Evropa

ministar); a možda i zato, što se ova knjiga — velika i prepuna ideja i nedovoljno pregledno rasporedjene političke i polemičke gradje — odista teško čita. U svakom slučaju, n njoj je nekadašnji partijski prvak neobično iskreno i neuvijeno izneo sve što misli, a što danas provodi skupa sa svojim doglavnicima i saradnicima, za kojima slepo sledi čitav narod; pa bi bilo od velike koristi za sve ljude na položajima i javne radnike inostranstva, da zagledaju malo bolje u tu knjigu, te da se upoznaju izbliza sa programom i namerama svoga eventualnog saveznika ili protivnika, kad je već imao retku hrabrost — ili nesmotrenost — da tako javno i pred svima otkrije svoje političke karte. Ne možemo se oteti pomisli, da bi možda i ova zadnja velika evropska kriza drukče ispala, da su glavni učesnici u njoj na strani zapadnih demokratskih država bolje poznavali ili upamtili ideje-vodilje izložene u ovoj knjizi. Možda ima još uvek vremena, da se iz nje ponešto nauči — za budućnost. Da bi naši čitaoci mogli sami suditi, da li su ova naša opažanja i ovi naši zaključci opravdani, donosimo ovde u prevodu ponajvažnija mesta iz »Mein Kampf«, gde Adolf Hitler govori o spoljnoj politici macijonal-socijalizma, te o odnosu koji je Nemačka — ргета njegovu mišljenju — zauzimala poslednjih decenija, a koji bi imala da zauzme, naspram drugih država u Evropi i u svetu.*)

U ovom broju donosimo odlomke, iz prve i druge knjige »Mein Kampf«, o politici saveza Nemačke, — mišljenje i kritiku A. Hitlera o tim savezima i što je s njima u vezi. U idućem broju donećemo njegove” zaključke, odnosno predzadnju glavu druge knjige: »Ostorientierung oder Ostpolitik« u kojoj izlaže svoje misli o odnosu koji Nemačka ima da zauzme u pogledu Istoka, i poimence naspram Rusije, te koja je za nas od naročitog interesa.

Uredništvo.

O savezu Nemačke s Austrijom.

... Što me je — pored moga stručnog posla i poziva — najviše privlačilo, bilo je ispitivanje političkih dnevnih dogadjaja, medju kojima poglavito ono što se dešavalo u spoljnoj politici. K ovoj sam prilazio zaobilaznim putem nemačke savezničke politike, koju sam još iz mojih austrijskih vremenš smatrao iz temelja pogrešnom. Pri svem tom, u Beču mi ova samoobmana Rajha u svom punom opsegu još nije bila sasvim jasna. Ja sam tada bio sklon da verujem — ili sam možda sam sebe zavaravao samo izvinom —, da je mo= gućno da oni u Berlinu već znaju koliko bi slab i nepouzdan bio ovaj saveznik na delu, ali da ovo svoje saznanje prikrivaju iz nekih više-manje tajanstvenih razlogA, da bi podržavali jednu savezničku politiku kakvu je nekad sam Bizmark ustanovio, te s kojom ne bi bilo poželjno iznenadno prekinuti, već ni zbog toga da se ne bi kakogod inostranstvo pri svom osluškivanju prestrašilo ili domaći malogradđjanin uznemirio.

*) Prikaz ove knjige donela je »Nova Evropa«, iz pera svoga stalnog saradnika prof. Al. Jelačića, u broju od juna 1936: »Proroci savremene Nemačke: Adolf Hitler«, na str. 172—178.

313