Nova Evropa

|

Za Nemačku je dakle jedina mogućnost za. provodjenje zdrave zemljišne politike ležala samo u zadobijanju novoga zemljišta u samoj Evropi. Kolonije ne mogu poslužiti u ovu svrhu ako nisu u najvećoj meri pogodne za nase= ljavanje Evropejaca. Ovaka pogodna kolonijalna područja nisu se mogla više zadobiti mirnim putem u Devetnaestom Stoleću, te bi se svaka Kkolonijalna politika dala provesti samo teškom borbom; a kad je već do borbe, onda je ovu mnogo celishodnije voditi radi osvajanja zemlje na domaćem kontinentu nego po vanevropskim krajevima. Ovaka odluka traži, dabogme, potpunu predanost. Ne može se polovnim sredstvima, ili oklevajući, pristupiti izvT= šenju zadataka za koje su potrebni krajnji napor i energija. Ovoj isključivoj svrsi moralo se je onda posvetiti i celokupno političko vodjstvo Rajha, i ne bi smeo biti učinjen nijedan korak u drugom pravcu, nego sve samo Uu ргоsudjivanju ovoga zadatka i saznavanju njegovih preduslova. Trebalo se biti načistu s tim, da se ovaj cilj može postići samo borbom, pa je onda upotrebu oružja mirno i pribrano trebalo stalno imati u vidu.

Jedino mogući savez — s Engleskom.

Isključivo dakle s ovog gledišta imali su se uočiti i ispitati i svi savezi, te ceniti prema svojoj upotrebljivosti i primenjivosti. Ako se u Evropi htelo pribaviti zemljište, onda je to moglo biti uglavnom samo na račun Rusije, onda je novi Rajh morao obnoviti svoj hod putevima nekadašnjih riterskih redova, da bi nemačkim mačem izvojevao nemačkome plugu grudu zemlje, a nemačkom narodu kruh nasušni.

Za ovaku politiku, svakako, bilo je u Evropi samo jedan jedini saveznik: Engleska. Samo s Engleskom bilo je moguće, imajući ledja zaštićena, otpočeti novi germanski pohod. Pravo nanj ne bi bilo manje od prava naših predaka. Niko se od naših pacifista ne usteže da jede hleb istočni, iako se prvi plug nekada zvao »mač«!

Da se zadobije naklonost Engleske, zato, nikoja žrtva nije prevelika. Trebalo je odreći se kolonija i premoći na moru, samo da se britanskoj industriji ne pravi konkurencija. I jedino bezuvetno jasno držanje u ovom pravcu moglo je dovesti do željene mete: odreći se svetske trgovine i koloniji, odreći se nemačke ratne flote, koncentrisaii celokupna sredstva državne snage i moći na kopnenu vojsku. Rezultat bi bio, doduše, trenutno ograničavanje, ali zato velika i silna budućnost.

Bilo je doba kada se o ovome dalo razgovarati s Engleskom; kada je ona vrlo jasno uvidjala, da je Nemačka — usleđ velikog priraštaja svoga stanovništva — Dprinudjena tražiti neki izlaz, pa da ga mora naći, bilo s pomoćit Engleske u Evropi bilo bez Engleske u svetu vani. Ovome se naslućivanju imalo u prvom redu pripisati, da su — oko promene stoleća — iz Londona pokušali približiti se Nemačkoj. I tada se prvi put videlo ono što smo zadnjih godinA mogli posmatrati na odista zastrašujući način: kako se neprijatan osećaj radja već pri pomisli, da bi se bilo prinudjen za Fmglesku vaditi kestenje iz vatre, — baš kao da može biti saveza na kakvoj drugoj osnovi do na poslovnoj koja je uzajamna. A s Engleskom se vrlo lako moglo ovakav posao praviti. Jer je engleska diplomacija još uvek bila dovoljno mudra da zna, da ruka ruku mije i usluga ide za uslugu.

316