Nova Evropa

sprema sim sebi propast. Osjećaj poičinjenosti je ispočetka razuman: jstiče razloge i pravdu: moli, nagovara, traži, a onda i protestira. A. kad se, na koncu, uvjeri da sve to ne pomaže, on izgubi razum, postaje masrtljiv i čisto rušilački, pa makar u ruševinama propao i sim cilj njegova rušenja. To je bilo jasno kao ma dlanu u slučaju propasti Austro-Ugarske: tu su vladala dva povlaštena naroda, nad podvlaštenom većinom; kad su svjesne jedinice podvlaštenih, potčinjenih, došle do uvjerenja da nema izgleda za pravdu i ravnopravnost, dale su se na rušenje uzrok4 svoje potčinjenosti. A da se u Beču mašao kakav dalekovidni Hapsburgović, pa da je — autokratskom vlašću kojom su Hapsburzi raspolagali — od »svojih« zemalja stvorio federaciju slobodnih podunavskih narod4, Evropa ne bi nikad prošla bila kroz iskušenja koja su mastupila i koja će još nastupiti. U tu bi federaciju, po svoj vjerovatnosti, tražile bile wlaz i balkanske zemlje, sa svim svojim okrunjenim glavama, da su mogle u njoj naći uslove za svoju sigurnost, slobođu, i blagostanje. Da su, isto tako, povlašteni u Rusiji vodili računa oc osjećajima potčinjenih, i danas bi — vjerovatno — car Nikolaj sjedio na svome prestolju... Sve to treba imati na umu prije nego. što nastavimo sa slučajem Češkoslovačke, te pokušamo izvući pouku iz njezina sadašnjeg udesa.

Kao svjestan Hrvat, Jugosloven, i Sloven, saosjetio sam i saosjećam svu bol češkog i slovačkog naroda, u njihovoj narodnoj tragediji, skupa s ogromnom većinom svih nas koji mislimo i osjećamo slovenski i demokratski. Ali, u sudbonosnim vremenima u kojima se nalazimo, a i zbog brige i želje za dobro svoga naroda i svoje domovine, ne oklijevam da kažem, da i braća Česi nose dio odgovornmosti za onakav udes svoje zemlje. Jer, makoliko da je tačno sve ono što je demokratski avijet o njima izrekao i napisao za

posljednjih nekoliko mjeseca, činjenica ostaje, da ni oni — do nedavna i sami potčinjeni — nisu dovoljno promišljeno radili da

očuvaju integritet svoje zemlje. Kad su ono u Parizu tražili, i dobili, »prirodne granice« Česke Zemlje, znali su, i morali su znati, da im preko tri milijuna Nijemaca nije bilo dato zbog tih istorijskih i prirodnih granic4, kao mi zbog njihovih ekonomskih i komunikacijonih potreba, nego iz razloga, da Njemačka bude manja i manje opasna za Francusku i Englesku. Zato im je državnička mudrost nalagala, da Sudetskim Nijemcima, čiji krajevi i rad uniješe u zajednicu najvrjedniji njezin dio, đadu toliko narodne i finansijske samovlasti da ih njihov povoljni položaj u Republici odvraća od

347