Nova Evropa

Nešto postrani od ove kmjiževnosti stoje drama i pozorište, koje se baš u Sedamdesetim Godinama počinje da bujno razvija. Staricki (1840—1904), Kropivmieki (1841—1910), i Karpenko Kari (1845—1907), — 3direktori, reditelji, autori i glumci, sve u isto vreme, — organizovali su malorusko pozorište i stvorili ogromam originalan i prevodni repertoar, koji i dosad gospodari maloruskom pozomicom. Ali je maloruska drama ostala stalno uglavnom narodnjačka i — što se tiče idejne sadržine i tipova nije izašla iz okvira u kome se kretala pripovetka.

Posebno poglavlje predstavlja istorija maloruske književnosti u austrougarskim zemljama. Njena renesansa počinje godine 1837, s almanahom: »Pycansxa Дизестровал« (»Опјеstranska Vila«). Do samog kraja XIX veka, ona nije dala nijednog književnika većeg talenta i samo je podražavala uzorima što ih je dobijala iz Rusije. Dela mjezinih predstavnika imaju više ipublicistički i socijalno-politički značaj nego li umetnički. Ali ona ipak ima svoju naročitu važnost. Položaj Malorusi pod Hapsburzima bio je izvanredno težak: ponekad se počela već da gubi i sama nacijonalnost. U tako (kritičnom stanju, deo intelektualaca nadao se spasu za svoj narod od Rusije, pa je održavao s njome lične, kulturne, i književne veze, starajući se da piše opšteruskim: jezikomi, ili da mu bar što više približi mesni dijalekat. Oyamo spadaju: Adolf Dobrjanski (1817—1901) i Dubhmović (1808—65) u Karpatskoj Rusiji; Colovacki (1814—88), Zubricki (1777—1862), Petrušević (1821—1913), Didieki (1827—1909), Naumović (1826—1901), u Galiciji. Naprotiv, drugi su hteli pridobiti Bečku Vladu time što su se služili samo maloruskim i nemačkim jezikom. Do kraja XIX veka vodeću ulogu igrali su u Galiciji: Šaškević Markijan (181143), osnivač pokreta, i njegov sin Vladimir (1839—85) ; u Bukovini, Fedković (1834—87); u Karpatskoj Rusiji Čopej (rodjen 1856). Najveća njihova naučno-publicistička snaga bio je profesor Univerziteta u Lavovu Em. Ogonovski (1833—94) ; a kao njen politički manifest važi članak VI. Šaškevića: »Austrija i Rusija«, u kojem se proglašuje kao naročita misija Austrije, da u interesu Sloувпа, Evrope, i celokupnog čovečanstva, brani Slovenstvo od osvaJačkih iežnja caristiške Rusije!... U ovoj sredini rodilo se ukrajinstvo, koje je uostalom svoj završni oblik dobilo u poslednjim godinama XIX veka i na početku XX-ga, pod uticajem Mih. Gruševskog i Iv. Franka.

190

Ер