Nova Evropa

(1861—62), prevodilac Biblije, Šekspira, Bajrona, Šilera, ı drugih evropskih klasika. Kuljiš nije bio pesnik od Božje milosti kao Ševčenko, pa umetnička vredmost njegovih deli nije vam sumnje. U svojim bezbrojnim i raznovrsnim radovima iz oblasti beletristike, publicistike, i nauke, on se pokazao kao dobar pomavalac istorije i jezika maloruskog naroda i odličan stilist. Stvorio je vrlo zgodnu i praktičnu malorusku azbuku (»kuljišovku«) ı udario temelj izgradjivanju književnog jezika, sposobna da zadovolji i potrebe koje prelaze okvir seljačkog života i govora.

Marko Vovčok, poreklom Velikoruskinja (1834—1907), prema mišljenju Dragomanova i maloruske kritike, stojt odmah iza Ševčenka po umeiničkoj vrednosti, po lepoti narodnog jezika i po idejnoj sadržini svojih dela. Njene »Narodne pripovetke« (1857) nastavljaju tradiciju romantične narodnjačke pripovetke KvitkeOsnovjanenka, a odigrale su u maloruskoj književnosti sličnu ulogu kao »Beleške lovea« u velikoruskoj. Ali je Marko Vovčok mnogo oštrija od Turgenjeva u protestu protiv ropstva i spahijske samovolje: uz to voli romantične efekte: tragičnu smrt, ludilo jumaka, i slično.

Posle Ševčenka i Marka Vovčka, maloruska književnost, u pogledu forme i sadržaja, dobija odredjen kalup. Autori se razlikuju medjusobno uglavnome po stepenu literarne spreme i umetničkog dara; ali se nijedan više me može da takmiči sa Ševčenkom i Vovčkom. Ovaj perijod iraje od početka Šezdesetih do kraja Овашdesetih Codin4, a nije potpuno preživljen ni do danas. Ipak, i iz ovoga doba imamo književnika od vrednosti: O. Storoženko (1805—74), autor istorijskih pripovedaka, zasnovanih uglavnom na narodnoj pesmi i tradiciji, ı punih humora iz seljačkog života (»Zaljubljeni djavo«): Neč uj Levicki (1837—1918), sledbenik Marka Vovčka, takodje izvrstan humorist (čuvena je njegova pripovetka o dvojici medjusobom ljuto zavadjenih bab4: »Baba Paraska te baba Palaška«) i prikazivač života duhovništva, koji je vrlo dobro poznavao (»Starinski popovi i popadijeć): Svidnicki (1834—71) i O. Koniski (1836—1900) slikaju selo u doba oslobodjenja seljaka od ropstva, prikazujući njihove nove, ekonomske пеуојје; Стеђеп Ка (1812—48) 1 С1 јаБђоу (1827—93) poznati su sa svojih basana, naročito poslednji: Rudanjski (1833—73), Panas Mirni (1849—1920), koji prikazuje omiljeni kod maloruskih romantika, još od Šilera nasledjeni, tip razbojnika, osvetnika lične i socijalne nepravde.

189