Nova Evropa

Revolucija od godme 1917 donela je književnosti nov sadržaj i nove ideale. Pojavljuje se ogroman broj boljševičkih pesnik4, koji opevaju ukrajinski revolucijonarni pokret, radničke težnje i zahteve i tome slično. Teško je dati pravilan sud o ovim sovjetskim maloruskim književnicima, već i zato što njihova dela gotovo i nisu poznata vam Rusije. Ipak, kako se čini, omi se nisu istakli nekim naročitim talentima. Biće tome kriv i sovjetski režim, Кој; паштије pesnicima svoj program i oduzima im slobodu stvaranja: ali je sva-

kako mnačajno, da oni — i po idejnoj sadržini svojih dela i po književnim školama kojima pripadaju, — predstavljaju deo opšte-

ruske zajedmice, razlikujući se od Belorus4š ı Velikorusi& samo u jeziku. Stoga se može verovati, da će se duhovni centar Malorus4a opet premestiti u Rusiju. Tada će same sobom otpasti krajnosti ukrajinskog šovinizma, a veštački i polonizovani galički dijalekat ustupiće u kmjiževnosti ı nauci mesto živom narodnom jeziku, jeziku Kvitke, Ševčenka, Marka Vovčka, Kuljiša, i Dragomamova.

U svakom slučaju, Maloruski Narod izvanredno je obdaren sposobnostima za pesništvo i književnost. On nije samo uzeo najaktivnijeg učešća u opšteruskoj literaturi, davši joj niz sjajnih imena, sa Nikolom Сосојјет па čelu, nego je i na vlastitom dijalektu stvorio zamimljivu i bogatu književnost, koja niukoliko ne zaostaje za književnostima drugih malih slovenskih narod4, i ima sve uvete za dalji napredak. Đr. Plodsmir Вогот.

Дневник Т. Г. Шевченка.

Судбина украјинског песника и сликара Т. Г. Шевченка заиста је трагична. Она би се могла упоредити једино са судбином руског песника Полежајева, који је — у исто сурово доба за своје песме по казни упућен, као обичан војник, у један удаљен гарнизон. — »јЈа сам син кмета Григорија Шевченка«, — ту је истину целога свог века имао на уму Шевченко. Он је откупљен за 2500 рубаља од свога спахије, и тога ради је велики сликар Брјулов морао да води с овим тврдим »газдом« понижавајуће преговоре о откупу талентованота »роба«. Приређена је лутрија, на којој је главни згодитак био портрет песника В. Жуковског који је израдио Брјулов. За новац од лутрије (22. априла 1838) Т. Шевченко је откупљен из ропства, док су брат и сестра муи даље остали својином истог поседника.

193