Nova Evropa

ristično, da su ovdje baš desničarske stranke izglasale ovakav ustav, te da su nastojale da vladu što više potčine parlamentu, dočim su ljevičarski orijentirani elementi tražili jakm egsekutivu. Razlog ovakome stanju ireba tražiti u specifično poljskim prilikama: u vrijeme stvaranja države gledala je poljska desnica u Pilsudskome ekspomenta ljevičarskih stranaka, i zato je činila sve da ga na vlasti učini za sebe neopasnim, pa je i položaj Predsjednika Republike, prema atribucijama koje su mu ustavom dodijeljene., bio tek jedan drugorazredni magistrat. Ali je Pilsudski odbio ponudjenu mu čast, a prvim Predsjednikom Republike izabran je slavni Paderevski.

Prve godine samostalnog državnog života Republike bile su obilježene čitavim nizom ozbiljnih unutrašnjih trzavica ı sukobda, nagovještavajući potrebu budućih reforama i radikalne revizije ustava, koja bi omogućila da se razvoj unutrašnjeg političkog života postavi na zdravije temelje. Ovim prilikama učinio je kraj Pilsudski, koji je jula 1926 izvršio državni udar ušavši u Varšavu na čelu vojske. Već nekoliko dana poslije tog značajnog dogadjaja, 2. avigusta 1926, donesen je ustavni zakon koji je znatno ojačao položaj Predsjednika Republike. Njemu je sad dato pravo raspuštanja Sejma, donošenja uredaba sa zakonskom snagom, ı vrhovno zapovjedništvo nad vojskom. Naporedo s ovim znatno su smanjene dotadašnje atribucije Sejma. Riječju, ovaj zakon značio je u političkom životu Poljske prekreinicu. i ujedno i uporište za sva nastojanja Maršala oko daljeg izvodjenja ustavno-političkih reforama. Njegov glavni životni cilj postaje sada težnja, da svojoj zemlji dade nov ustav, koji će omogućiti stabilnost vladd i tako osigurati tolikim žrtvama stečenu nezavisnost. U medjuvremenu, u stranačkom životu Poljske nastupile su znaine ipromjene. Ljevičarske stranke, koje su 1920 i kasnije stajale uz Pilsudskoga, ozlojedjene njegovim postupkom 1926, otpočele su protivu njega otvorenu borbu: dok su naprotiv desničarski orijentirane grupe, koje su ranije iz čisto stranačkih računa gledale u Maršalu svog opasnog protivnika, sada slijedile njegovu politiku.

Kada je, dne 6. februara 1929, Vlada podnijela Sejmu projekat novoga ustava, redigairana u duhu maršalovih političkih koncepcija, većina Sejma nije bila naročito oduševljena ovim nacrtom. Trebalo je čekati, i to čitave godine: tek 26. januara 1934 izglasan je nacrt ustava koji je, uz meznatine izmjene, poštao Ustavom Republike (93. marta 1935), a koji je i danas na snazi. Baš kao što Je ustav od 1921 sputavao Vladu stavivši je potpuno pod konirolu parla-

236

а А