Nova Evropa

činiti, donoseći — uz emglesku — i najnoviju (rammu) literaturu drugih narod4, zaraćenih i neutralnih, budući da nam čitaoci »Nove Evrope« sa više strana upućuju pitanja i predloge u tom pravcu.

Ovde ćemo se samo još — ukoliko nam prostor dopušta — zadržati malo na savremenoj ranoj literaturi kod nas, koja se uglavnom ograničava na prevode, ukoliko me donose izvorne rasprave, članke, i dopise, naša dnevna štamipa i naši časopisi. Tu вуакајко treba odmah istaći beogradsku »P olitikmu«, koja danas medju našim dnevnicima — bez obzira na pravac (ili, bolje, ma otsustvo pravca) — zauzima kudikamo prvo mesto. Kroz dugi niz пода svoga izlaženja i sistematskog rasturanja »Politika« je uspela da organizuje i svoje saradnike i svoje čitaoce, pa se danas čita u svim mašim krajevima podjednako (čak i onde gde ćirilica, usled macijonalističke psihoze, nije popularna), jer donosi majzanimljivija i najsredjenija obaveštenja, uz najbolje i majpismenije druge sastave svojih saradmik4 i dopisnika (medju kojima je danas Predrag: Milojević, naš ponajbolji dopisnik ma strani mopšte). »Роlitika« je pokrenula nedavno i svoju »Biblioteku«, izdavši odmah deset sveščica rasprava o »gorućim pitanjima« пазе ротае politike. Drugu ovaku seriju knjižica, samo o aktuelnim svetskim гргобјеmima, šzdaje »Napred«, »list za narod«, pokrenut ove godine u Beogradu od kmuga mladjih imtelektualaca koji se kupe oko profesora Mihajla Ilića. Ova serija je, u stvari, prevod engleskih »Oxford Pamphlets of World Affairs«, koje smo spomemuli pri kraju našeg zadnjeg prikaza novije engleske političke literature (»Nova Evropa« za septembar). Kao »konkurenciju«ć »Narodu« pokrenuo je ovih Чава Dr. Dragiša Vasić, u Beogradu, »Sr p ski Glas«, koji još mismo imali u mukama; bojimo se, medjutim, da će ovaj nedeljni časopis donositi previše domaćm »таши« literaturu, u velikosrpskom duhu, — ako se ne prevarimo, šbo bi nam bilo. drago. Vredno je zabeležiti, da najveći beogradski izdavač, Geca Коп, пе učestvuje mi ovim najnovijim. pokretima kmjiga i listova, već se zavukao medju svoje udžbenike i zakonike; da li je možda razočaran nezahvalnošću čitalačke publike naspram »našeg majvećeg časopisać »XX vek«, koji je u tako sjajnoj opremi i ma tako solidnoj finansijskoj bazi (Ceca Kon, A. D. — Dr. Milan Stojadinović) otpočeo bio svoju prosvetilačku turneju po Jugoslaviji, pa mije sastavio mi godinu dana? ...

Idući put nastavićemo s ovim pregledom, pa ćemo iz Beograda preći u Zagreb, da vidimo kako tu stoji s ratnom „literaturom.

С

380