Nova Evropa

iz uvjerenja; većina se nalazi u redovima radničkih organizacija iz čistog interesa. Ignacio Silone, koji nije protivnik radnik4, ali koji hoće da utvrdi istinite i stvarne odmose, ovako rezonira: »Za socijalističkogp radnika je klasna borba sredstvo da dodje do socijalizma, tojest do idealnog besklasnog društva, u kojem radnik meće biti podredjen nijednom drugom članu zajednice, dok je za nesocijalističkog ali simdikalnmo ongamiziranog radnika klasna borba samo sredstvo da popravi svoj položaj, pomagalo da smanji razmak izmedju sebe i malogradjanstva, da se u. gradjanskom društvu popme ga malu stepenicu, kako bi mogao sakriti da je proleter, čega se često stidi...« Govoreći o interesnim motivima kod radnika, Hendrik de Man kaže: »Jedan dio motiva koji vode do klasne borbe. kao borbe interesa, poklapa se sa motivima koje nagone radnika da avalkm tekovinu klasne borbe upotrijebi za oponašanje gradjanskoga životnog stila. Stvarno kulturno stanje proleterskih masa odredjuju sve više malogradjanski kulturni surogati.«

Medjutim, još je jedan fakat od značenja: socijološko i psihološko odredjenje daje socijalizmu jače uporište nego samo ekonomsko, koje primjenjuju manksisti. Naročito su važna psihološka ispitivanja, koja su jedina m stanju da korigiraju neke ustajale i tvrdoglavo pridržavane poglede, koji su primili upravo mitski Каrakter. To naročito vrijedi za mit o značenju masi u društvenom: kretanju. »Činjenica je«ć, kaže m tom pogledu de Man, »da mproleterski masovni čovjek, na temelju svoje masovne sudbine, još nije uljelovljenje duhovne i političke odredjemosti, Како ga teorija prikazuje. Glavne osobine proleterskih životnih одпова jesu nedostatna samostalnost wu oblikovanju života ı prisima povezanost uz sudibimu mase. Socijalna nesamostalnost uslovljuje i duhovnu пеsamostalmost: a masovni doživljaj stoji, kako je poznato, u znaku pojačanja sugestivmosti, uslijed čuvstvenih elememata. Prema tome je mproletarijat, pokraj svog maučno-demagoškog idealiziranja mistične sulbstancije „mase, u stvari mesamostalna klasa, koju se lako može voditi i zavoditi.«

Jedna je stvar danas gotovo izvan diskusije, a to je unutar nja diferemcijacija radničke klase, ikoja stvara sasvim drugu sliku odnosa radnika prema društvu nego što je lo bila prije dva do tri decenija. Mi ne smijemo: pustiti s vida činjenicu, da je

današnja tehnička elita radnika — po svom životnom i kulturnom standardu — gotovo potpiuno izlučena iz okvira radmičke klase: u

današnjim modernim industrijskim pogonima ta elita zauzima vidno

402

ти