Nova Evropa

·ovu sudbonosnu avanturu. Jer kako bi inače Njemačka, još u maju, mogla izjaviti, da joj treba pet godina za punu VOJničku pripremu? Treba tu samo podsjetiti na čuveno pismo .Musolinija lordu Ransimenu, koje je sada ponovno objav·ljeno (u dvanaestoj knjizi Dučeovih govoriš i spis4), u kojemu ga uvjerava, da bi Njemački Kancelar odlučno odbio ponudu od tri-i-po milijona Čeh4, budući da on traži samo toliko svojih Nijemaca ... To je Duče napisao bio na temelju najautentičnijih obavještenja; a ni šest mjeseca kasnije došlo je do okupacije Pragča!... Nego, još je nešto naknadno objasnilo njemačku nepopustljivost u Salcburgu. Tajni pre·govori u Moskvi već su bili u mnogom napredovali; sada svi već znadu, uz koju cijenu, i da na nju zapadni saveznici ne bi nikad pristali. U Salcburgu je grof Ćano, medjutim, saznao „Jedino, da trgovinski pregovori izmedju Njemačke i Sovjeta teku veoma povoljno, i ništa više. Tada je Italija doduše bila saglasna s tim — da bi popustila napetost medju obim silama, i da bi se paralizirala nastojanja Saveznik4, — da se i Rusija uvuče u »frontu mira«. Ali u Rimu nisu mogli očekivati više, s· obzirom na veliku mržnju izmedju nacizma i boljševizma, jer je Italija baš na predlog Njemačke i prišla bila paktu protivu Kominterne. U to je vrijeme nacizam smatrao SVOjom glavnom zaslugom, da je spasao Evropu od boljševizma! Taj pakt je trebao da ima svjetsko-političko značenje, u smislu pobijanja boljševizma gdjegod bi se ovaj pojavio; u smislu odbrane tekovin4 civilizacije borili su se Nijemci rame uz rame s Talijanima protiv crvenih i u Španiji. A kakvo je iznenadjenje, poslije sveSša toga, moralo nastati u palačama »Venezia« i »Chigi«, kad je (21. avgusta, u 10 sati uveče) von Ribentrop pozvao na telefon grofa Ćana da mu kaže, da već 23. avgusta putuje u Moskvu na potpis ugovora o nenapadanju! Talijani su mogli samo sa žaljenjem da konstatiraju, da je Njemačka prekršila Berlinski Pakt, jer je ušla u rat protivu Poljske prije utanačenog roka u Milanu, i jer je bez konsultiranja zaključila ugovor sa Moskvom, iako je takvo konsultiranje bila osnovna obaveza tog savezničkog pakta. Sve je to, naravno, utjecalo na odluku Italije, koja je — baš na temelju preuzetih obveza — zaključila, da zasada ne učestvuje u ratu, mada je — za razliku od godine 1914 — ostala pri politici Berlinskogš Pakta.

24