Nova Evropa

čkog jezika, kojim je vladao majstorski i oko kojega se mučio kroz duge godine, cizelujući ga često do posljednje zapete. Taj njegov jezik sadrži, uz to, mnogobrojne igre riječi i specifičnih izraza bečkog žargona, da bi satira bila oštrija; zato bi i prevodilac Krausa morao biti odličan poznavalac njemačkog jezika i bečkih idijom4, a ujedno majstor u našem jeziku. Medjutim, o samome Krausu ne namjeravamo ovdje opširnije pisati.

O Fridjungovu Procesu pisao je Kraus one godine (1909) u decembarskom broju svoje čuvene »Buktinjece ODie Fackel«), pa to ovdje prenosimo, u izvodu.

»Austria in orbe ultima: u jednome svijetu koji biva obmanjivan, Austrija vjeruje ponajduže«,

tako počinje Kraus ovaj svoj članak; i onda objašnjava lakovjernost austrijske publike i bezglavost austrijske politike, koja radja blamažama i aferama nemogućim u drugim državama. Pa nastavlja:

Javni život Austrije počiva na osnovici općeg, jednakog, i neposrednog beščašća .... Austrijska nesvjesnost neće se zarumeniti, ako joj ko spomene koliko je puta u četrnaest dana jednog političkog procesa promijenila bojom! Treba samo uporediti uvodnike koji su pisani na početku i na kraju, pa se zapitati, da li bi ikoje pučanstvo na svijetu imalo strpljivosti da podnese sve one suprotnosti koje ih vezuju... Ovdje su se u sudskoj dvorani čule riječi: »ŠS ovim dokumentima imalo se pred Evropom dokazati, da je Austro-Ugarska zbog ilojalnih veza Srbije s neispravnim elementima naše Monarhije bila primorana latiti se oružja«; a izgovorio ih je jedan zloupotrebljavani istoričar, govoreći o falzifikovanim dokumentima, koji ne bi mogli obmanuti ni oštro oko kakvog srednjoškolca. Pa ipak čovjek koji je zloupotrebio dobru vjeru tog istoričara, jednoga pučanstva, i cijele Evrope, državnik koji je pao žrtvom jednog operetskog falzifikata, grof Erental, koji nije štedio naš novac da bi pripremio rat i da bi pribavio dokaze o njegovoj neophodnosti, koji je iscrpao naše povjerenje da bi žrtvovao našu krv, ipak nas taj čovjek i državnik — u časovima dvoumice — ne pušta

"1 ne bježi k Eskimima; niti nam on, pravi osudjenik u ovome procesu, daje kakve izjave ili izvine, već nas ostavlja da mi platimo troškove...

Nije neutješno to što dogadjaji u Austriji nemaju nikakova osnova, nego da nemaju ni posljedicA! Dogadja se toliko, a ne dogadja se ništa, — u tome je istorija Austrije koju gospodin Fridjung ne bi nikada bio kadar da napiše, sve kad bi mu i pravi dokumenti stajali na raspoloženju. U tome je istorija Austrije: da u sukobu slučaja s glupošću nastaju dogadjaji; da se politika ne pravi, nego da se ona

115