Nova Evropa

mirano je odozgo »Privremeno narodno predstavništvo«, koje je imalo do ustavotvorne skupštine organizirati novu državu; no već po prvim odlukama nove zajedničke vlade bilo je jasno, da Beograd hoće čim prije likvidirati cijelu prošlost, naročito hrvatsku, pod izgovorom, da je u bivšim pokrajinama Austro-Ugarske još uvijek jak hapsburški duh. Hrvati, koji su se sedamdeset godina pod vrlo teškim prilikama borili protiv svih madžarsko-austrijskih centralističkih pokušaj, bili su zaprepašćeni kad su vidjeli — nesamo пеpovjerenje u Beogradu, nego i očitu nakanu da se sva vlast centralizira u Beogradu, te da je Beograd spreman da sruši samoupravu Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, koju su Hrvati — uza sve nepogode — tako teško sebi sačuvali.

Cijela država, ali naročito Zagreb, gledali su brižno, kako se iz dana u dan ruši samouprava i sva vlast prenosi u Beograd. »Narodni klub«, reprezentant hrvatskog gradjanstva, nastojao je da zaustavi tu centralizaciju i predložio je svoj nacrt ustava — koji se je uglavnom poklapao sa nacrtom Stojana Protića —, no sve to nastojanje hrvatskih gradjanskih zastupnika nije imalo uspjeha, jer je Vidovdanskim Ustavom — protiv glasova Slovenaca i Hrvata — jednodušnom većinom, usprkos odredbe Krfskog Pakta, prihvaćen centralistički ustav, koji je značio punu hegemoniju Beograda. Hrvatski zastupnici proglasili su tada apstinenciju i otišli iz Beograda. Medjutim je nezadovoljstvo u svim hrvatskim krajevima opravdano raslo, pa je bilo razumljivo da su hrvatski gradjanski zastupnici gubili na terenu, koji je osvajala Hrvatska Seljačka Stranka, budući da je ona izašla pred birače sa najradikalnijim programom. Hrvatsko gradjanstvo našlo se u tragičnoj situaciji, jer je bilo u svim svojim očekivanjima prevareno. Od godine 1903, a naročito od 50dine 1905, od Riječke Rezolucije, rasle su simpatije za jugoslovensku orijentaciju, i sve su se više konkretizirale ideje Štrosmajera i Račkog medju Hrvatima. Naročito pobjeda Hrvatskosrpske Koalicije i njezina nova politika inicirana Franom Supilom i Dr. Trumbićem, sve je više širila jugoslovensku ideju, koja je dobila jak zamah 1908, a snažan polet za vrijeme Balkanskog Rata. Naročito je зтадјапзка отјаdina prednjačila u svom zanosu i Sotovo anticipirala sudboпозпе добаадјаје.

236