Nova Evropa

Mnogi — gledajući na ružičaste naočari — vide i u ovom današnjem gigantskom sukobu idej4, ljudi, i narod4, samo jednu prolaznu fazu istorije, poslije koje će opet sve da poteče svojim starim tokom, dok drugi opet, bez nojevskih navik4, jasno zapažaju, kako je tisućljetno bolovanje čovječanstva izrovalo i suviše duboke rane na tom organizmu a da pokret za sveopćom sanacijom ne bi poprimio ovako neslućene razmjere. Upirući prstom u temeljne blo'kove naše zajedničke zgrade, koji su po jetkoj kiselini savremenog kriterija toliko nagriženi, njih ne vara vizija njezina skorog pada. I ne nadje li se negdje kakav vješt kirurg, koji bi tu bolesnicu jednim spasonosnim zahvatom noža oteo iz pandža smrti, ne pojavi li se odnekuda kakav nov Spasitelj, koji bi je brzom pomoću sačuvao od katastrofalnog rušenja — a s njom i naše gole živote ispod tih razvalina —. uzaladno će biti zakašnjelo naricanje svih onih proroki Jeremijš koji prežive strahotu njezina Sudnjeg Dana...

Medjutim, mada se sve oko nas već ruši, mada nas talasi sveopćeg potopa već zapljuskuju, mada su se sva zla i opačine iz Pandorine kutije širom svijeta raspršali, još uvijek nam preostaje jedna blijeda i utješljiva nada —: da sva ta žrtva ljudskog roda neće biti uzaman podnesena, već da će nam i nakon ovog raspinjanja na krst sinuti zraka nekog boljeg sunca. Jer ako se nijedan Život, nijedna Pravda, nijedna Istina, ne rodiše na ovaj svijet a da se pritom ne okupaju u krvi, onda će se vjerojatno i iz ovih grozomornih porodjajnih muk4 pojaviti na svijet Nov Život, Nov Čovjek. Čovjek koji će prosvijetljen i jak svojim prvim zamasima raskinuti one moralne i materijalne verige koje su sapinjale dosadanja pokoljenja; čovjek koji će na tezulji pravednosti uravnofežiti čovječanska pravi sa njegovim dužnostima; čovjek koji će, što no riječ, pripremiti puteve Carstva Nebeskog na zemlji i shvatiti svoje mjesto i svoj pravi zadatak u njemu. I konačno, čovjek koji će svojim perom i šestarom, svojim pijukom i čekićem, uklesati u pročelje nove zgrade socijalnog mira i poretka neizbrisive i vječno istinite riječi: svi za Jednoga a jedan za sve!...

Mario Mafteljan.

231