Nova Evropa

Uzmu li se u obzir progresivni porezi, kontrola industrije, te svakovrsno kljaštrenje velikih profita, izlazi bjelodano, da kapitalizam i njegove varijante svakim danom sve više gube na terenu, dok зе na drugoj strani kolektivizam sve jače alirmiše kao jedini izlaz iz teške situacije, u kojoj se i vodeći krugovi danas zbunjeno koprcaju. lako se taj preokret još do juče činio neostvarivim utopijama, evo ga danas već u fazi »interegenuma«, da bi se možda već sutra pretvorio u stvarnost i zbilju. Jer je čak i u taboru duhovnih apoštol4 oligarhije ı plutokracije nastalo svakodnevno dezertiranje! Vidimo ih u stupcima stručne literature gdje ne zaziru prodrijeti s novim kriterijima u neprikosnovene svetinje »City«-a, obrazlažući mišljenja, da napolju postoji ı stabilnija valuta od onog zaprašenog zlata unutri —: Pp r Oduktivan rad! sami gromovnici prenuli su se iza svog stoljetnogS sna, te počinju da trljaju svoje kapke pred crvenkastom zorom novoga dana... Danas samo još slijepci ne vide zapjenušeni talas što se iz svog epicentra sve više rasprostire uokolo, te zapljuskuje svojim elementom već i drugu hemisferu, prodirući sve do onih pažljivo ogradjenih uvalic4 ličnih rezervata, te ostavljajući za sobom jasan izbor: zaploviti njegovim smjerom, ili — biti iznenadjen...

lako našu pažnju trenutno zaokupljuje glavna briga: o ishodu ovoga rata; ni ona već ne prolazi više bez stanovite rezerve, koja Joj daje novu sadržinu. Ne tretira se toliko pitanje: koji će od dvaju zakvačenih titana da pobijedi, čija će se imperija i moć da proširi, i obratno, jer to učestalo brisanje i prebacivanje državnih granic4 čas ovamo čas onamo poprimilo je već i Jedno gotovo smiješno lice, te odmjeravanje snagč4 i ne pada više tako teško na vagu. Ljudi će, zna se, i sutra živjeti, sunce sjati a priroda im pružati svoje plodine, pa prolazili medjašnici s lijeve ili s desne njihove strane!... Danas se postavlja na tapet jedan drugi, mnogo krupniji problem: ne »ko će« nego »što će na koncu rata pobijediti«, — bez obzira pod čijom zastavom. Mnogo nas manje interesuju sutrašnje boje na geografskoj karti nego li novi društveni poredak, njegove norme i standard života, — ono što neposredno ftangpira naš najuži individualni krug. Posve naravno, jer takvo egocentrično gledanje na ono što se oko pojedinca dogadja raste u razmjeru s opasnošću koja

307