Nova Evropa

zinu: ali su se vazda isprsavale nepredvidjene zapreke koje su mu nalagale spuštanje. Ili se polazilo sa stanovišta, da se neminovno sačuva postojeće stanje stvari, ili da se — nedirajući u uzroke — odstrani zle posljedice, i zlo je trajalo dalje! Došli smo do prekretnice... Pri koncu Svjetskog Rata uvidjeli su neki odvažniji socijalni dijagnostičari, da tu pomaže samo operacijoni nož, pa su za njim i posegli. Zasukanih rukava pristupili su poslu i povukli su rez...

Jest, iz Rusije, iz one »majčice Rusije«, koja je — IiSCTpena više od ostalih naroda na zemlji — izbacivala iz svoje buntovne utrobe čas Pugačeve i Gapone, čas nihiliste i anarhiste i revolucijonere svih kategorija, došao je glavni pokret, zar da bi se opet jednom potvrdila ona: »Ex oriente...«l Posmatrajući ovako iz prikrajka sve one strahovite slike njezina gradjanskog rata i staleškog obračunavanja, nama se još uvijek koža ježi i otimlje nam se iz usta poklič: »Sačuvaj nas Bože svega togal« Ali — na sreću — sve to kao da već pripada prošlosti, arhivi iz doba kaosa i anarhije, kad su lične osvete, beskompromisni fanatizam, i stihija uništavanja slavili svoje orgije! Danas možemo već mirnije gledati unatrag, na tu zastrašujuću perijodu povijesti, kao na slične ranije analogije iz nje, gdje prebiremo i izvlačimo dobre i pozitivne rezultate. Šta vidimo? — Jednostavno, šačica hazardnih ideolog4 zahvatila je nestrpljivom rukom u ukočeni mehanizam anahroničnog ruskog poretka, i zavitlala njime; a što je ovaj, nagrižen rdjom, iskočio iz svog ležišta i polomio gdjekoji koristan zupčanik, neku važniju polugu, ili kakav precizniji instrumenat, — pha, hvala Bogu, činjen je jedan neodložan eksperimenat, jedini te vrste možda od onoga dana kad je Jehova oprao svoje ruke od edenske ilovače!... Bez obzira nato, mnoge lokve ruske krvi moglo bi se mirne duše prebaciti na račun onih koji su kroz dug niz godina kočili unutarnju konsolidaciju i svaku mogućnost mirnijegč raspleta u Rusiji, čija je sva raspoloživa sredstva trebalo staviti u službu samoodbrane. lako se danas na sve to blagonaklono zaboravlja, pa se čak mnogi već izdašno i koriste plodovima one »ugrožene kulture«, presadjujući sovjetsko cvijeće u svoje vrtove, uspomene na one interven: cije Još uvijek su vrlo žive i Jako se osjećaju i tamo i dručamo. Uostalom, ako mi i danas još Sovjetsku Rusiju —

309