Nova Evropa

mašniji seljak, koji je u velikom broju nezaposlen, ni kao radnik ne bi mogao zaraditi nasušni hljeb. Bez učestvovanja mostranog kapitala, mi ne bismo imali danas nikakve industrije. A industrija nesamo da preradjuje naše sirovine, nesamo da je potrebna zemaljskoj odbrani, nego su i prihodi Ministarstva Finansija velikim dijelom zavisni od rada industrije (što nam najbolje dokazuje malena svota prihoda u stavci neposrednih poreza, t. J. od zemljarine). Ima u zemlji više većih industrijskih preduzeća od kojih samo jedno doprinosi više uslijed državnih dažbin4 nego po nekoliko зеја, pa i cijeli srezovi!... Prema tome, strani kapital može i mora da saradjuje u domaćoj privredi; a naše je, da mu se posvećuje veća pažnja i da se ne dopusti nepravilan rad tog kapitala.

U kakvom očajnom siromaštvu Živi narod u našim pasivnim krajevima, to zna samo onaj koji je obišao te krajeve, te vidio jazbine u kojima ljudi žive. Na drugoj strani, opet, nije ispravno tvrdjenje, da su seljački domovi loši i primitivni zbog toga što je seljak nekulturan, već je istina u protivnom: da Je seljak ostao neuk, nemoćan, i nekulturan uslijed neimaštine i siromaštva.

Ali nesamo da u našim oskudnim i t. zv. »pasivnim kraJevima«, gdje je — kako kažu — narod »navikao na glad«, vlada velika bijeda, već su i u našoj riznici — Vojvodini četvrtina pučanstva poljoprivredni radnici pravi vještacči u gladovanju, budući da je njihova nadnica minimalna, radnih dan4 u godini jedva 80, a vlastite zemlje nema od njih niti jedan!... A šta tek da se kaže o bosanskim gradovima i varošicama? Tu je folika nevolja da bi se čovjek najradije davio od plača nad tom sirotinjom. To pučanstvo vegetira izmedju nekog polu-gradskoge i polu-seljačkog života; a mirne duše se može kazati, da u svakom od tih mjesta dobra trećina stanovnika živi od milostinje druge dvije trećine stanovnika, koji i sami nemaju ništa. Ipak se nešto Bosni mora priznati, a to je, da ima manje prosjaka nego drugdje; a i ukoliko ih ima, da nijesu tako nasrtljivi i bezobrazni. Upitam prijatelja, kako da kod tolikog siromaštva ne vidim prosjak4, a on mi praznog želuca ali uzdignuta čela odgovori: »Ne može se, gospodine, prosjačiti, Jer tu Je obraz i ponoS...«

32