Nova Evropa

Drugi, danas vrlo aktivan sovjetski kritičar, A. GurVič, formuliše isti osjećaj ovako: »U Novoj Godini želim da čitam roman u kojemu bih se mogao sastati, posve nabližu, licem uz lice i dušom uz dušu, s naprednim čovjekom našega doba«. Svakako, požurio se kritičar da doda, sovjetska književnost posljednjih godina drugo i ne čini nego nam prikazuje takve napredne sovjetske ljude; ali je Gurviču (da li samo njemu?) već dodijao taj službeno utvrdjeni obrazac heroja: »On radi, neskrštajući ruke i bez predaha, stvara, izgradjuje, istrebljuje, uništava, iscjeljuje, gine, i pobjedjuje...« Ali, realan živ čovjek »ne troši samo svoju tjelesnu i duševnu energiju, već je i sakuplja i stiče. To »sakupljanje« u vezi je sa »poznavanjem Života«, a ta »zagomefka« zauzima važno mjesto. Bez toga nema istinski živa čovjeka, nema heroja, već samo bezdušnih »robota«. Primjer pri kojemu je naročito laknulo kritičarevoj duši (to se tiče godine 1939), bila je — po Gurvićevu mišljenju pripovijetka mladoga pisca Fraermana: »Divlji pas Djigo, ili priča o prvoj ljubavi«. Ova je pripovijetka, doista, naišla na gotovo jednodušno iskren i topao prijem kod službene kritike. Stoga se kod nje valja malo zaustaviti.

Centralna figura ove pripovijetke je sovjetska šiparica Tanja. Ona živi sa svojom majkom ljekarkom u nekom dalekom sibirskom gradu, gotovo na samoj istočnoj Sranici. Svog oca Tanja i ne poznaje. On se zagledao u drugu ženu, kad je Tanji bilo osam mjesec4, ı otputovao je u Moskvu, gdje sada živi s onom »drugom« i sa sinom Koljom. Djevojčicu mnogo zanima očeva ličnost. Ona nije običan mali čovjek: nemirmna Je i voli da sanjari, — »luckasta« je. Nije ju uzalud njezim vršnjak, prosječni dječak Fimka, nazvao »divljim psom Djingom«. Iako Tanja polazi sovjetsku školu, provodeći ljeto u pijonirskoj četi, njezina književna sestra je Njetočka Njezvanova — Dostojevskoga; samo što u nje ima više egojizma, nego u Njetočke. Duševni život Tanjin teče mučno i složeno. Kad bi jednom već prispio otac, oko kojega se razvija čitava pripovijetka! Majka joj savjetuje da. podje ocu ususret, no Tanja to nabusito odbija; ali noću, krijomice, s kitom cvijeća koje je donijela iz pijonirskog logora, uputi se na pristanište. Uvjerena je da će poznati oca i u najvećoj gužvi nepoznatih ljudi. Ali oca nema. Dvo-

92