Nova Evropa

struko uznemirena, zato što oca nema ı zato Što se nije svladala već je potrčala ocu ususret, ona baca cvijeće na nekog bolesnog dječaka, kojega iz parobroda iznose na nosiljci. Ispostavlja se, da je to sin Tanjina oca. Tanja je ljubomorna zbog očeve ljubavi prema tom dječaku i prema njegovoj Ženi. A otac, ugledna sovjetska ličnost, pukovnik kojega šalju s važnim zadacima na istočnu granicu, a kojega ona nije prepoznala, govori Tanji blago is osjećajem krivnje: »Da, u pravu si, Tanjuša ...« i zamišljeno gladi kćer po glavi, dok ona uporno odvraća od njega pogled. No, krivicu osjeća i nova žena, i Tanjina mati, i svi... Pisac ne teži za lakim riješenjem. Tako se tu Tanja u sebi izmiruje s ocem, i zaljubi se u Kolju. I Kolja nju voli. No, eto nove smetnje: Tanjina mati i dalje voli svog bivšeg muža, te odluči da se preseli u drugi grad. Tanji je teško otići, ali ona voli majku... Zatvorimo, čitatelju, tiho vrata, jer ti ljudi hoće da ostanu nasamo; oni sad rješavaju svoje intimne ргоbleme, i ne rješavaju ih po zvaničnom naredjenju...

Još prije dvije-tri godime, čitava ta pripovijetka izgledala bi sasvim drugačije: otac uopće ne bi dolazio u Tanjin grad; Tanja se uopće ne bi zaljubljivala u Kolju, koji ničim nije dostojan pažnje, već bi s Fimkom pošla »na prosvjećivanje«; Fimka bi se zacijelo proslavio, bilo da bi učinio neko naučno otkriće, bilo kakovim novim svjetskim rekordom u letenju stratosferom, ili bi — i to ne bi bio loš svršetak — otkrio tajnog »diversanta« i »trockista« u krugu svoje pokvarene svojte... Dok sada, sasvim drukče: Fimka, svladavši školsku višu mudrost, ostaje u rodnom gradu u ulozi skromnog radnika lokalnog značenja. Naš se pisac sada, Čiste savjesti, sav koncentriše na duševne doživljaje svojih junak4, postavivši u prvi plan ono što zapravo i zanima predstavnike gornjeg sovjetskog društva: u njihovoj mladosti, koja je vremenski koincidirala s mladim danima Revolucije, svi su se problemi lako rješavali, krhali preko koljena: momak bi se zaljubio u djevojku ... razišao se s njom ... zaljubio se u drugu, — šta ćemo, srcu se ne može zapovijedati! Sad su, medjutim, djeca odrasla. Polažu obračun. A obračun sovjetske djece iz »dobroga društva« sličan je obračunu djece iz »dobroga društva« na čitavom svijetu. »Zašto nisam u djetinjstvu imala oca?« — »ZŽašto te je otac

93