Nova Evropa

ostavio? Ko je tome kriv?« — ispituje Fraermanova "Tanja. U njezinu pitanju ima skrivena optuživanja ili osvetljiva zadovoljstva. »Na usta omladine progovorila je istinal!« kažu po raznim gradovima Sovjetskog Saveza bezbrojni »tate« i »mame«. Kuje se »nov moral«... ~ | |

Predosjećaj »sovjetske klasike«, o kojoj Je prvi izrekao riječ Rikačev, lebdi sada u zraku sovjetske književnosti. Ta je »klasika«, svakako, naročita. Po pojmovima sovjetskih kritičara, svaka književna tvorevina morala bi biti sazdana na bazi nekog pomirljiva gledanja na svijet, i prožeta osjećajem harmonije. Pod uvjetima sovjetske stvarnosti, već i sama riječ »harmonija«, koja se najprije pojavljuje na stranicama književne kritike, mnogo naliči na vrtnu jagodu izraslu na snijegu. No nije dostatno samo zapaziti tu »јаgodu«, već valja doznati i kako je ona dospjela na sovjetski književni sto.

Posmatrajući pobliže sovjetsku književnost, ne smije se mimoići ponovan utjecaj starih dorevolucijonarnih pisaca. Mico ti Samo Aleksej Polstoj SKkitaljec, ii Kuprin (koji se vratio, da umre kod kuće, u Sovjetskom Заvezu). Poslije dvadeset godin4 šutnje, počeli su ponovo objavljivati djela Ane Ahmatov e, žene pjesnika Gumiljeva, kojega su ubili godine 1921: razmišljajući o jesenjoj brezi, ona pjeva stihove o tome, Како је »davno predosjećala ovaj svijetao dan i opustjeli dom« .... Sveopće priznanje doživio je sada, u svojoj starosti, i M. Prišvim, najoriginalniji pjesnik-etnograf. U godinama grozničave industrijalizacije i svakovrsnih »pritisaka«, on je produžio sa pisanjem svog djela »Kaščejeva cjep« (»Zelenašev lančić«), autobiografske epopeje, pune staloženih, dubokih, i divnih misli o Rusiji. Prišvin se pokazao kao prorok. |

Sovjetsko društvo, koJe Je stvoreno u burama Revolucije, dugo uopće nije imalo nikakova načina života; ali je ono o njemu davno maštalo. A o tom životu rekao Je Prišvin: »Život se pojavljuje poslije borbe, kada pobjednici i pobijedjeni počinju da se sastaju; njihovo iskreno medjusobno prilagodjivanj e, to se ZOVČ пале »Uspjesi« Staljinove spoljnje politike ubrzali su to »iskreno prilagodjivanje« pobjednika i pobijedjenih, — vrhova nove i ostataka vrhova stare Rusije...

94