Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : IV. Debata u pojedinostima o nacrtu Ustava i o amandmanima

124

LXn. šednica 15. juna 1921. godi n e

dodataka, stana i svega što ima i aktivni činovnik, izuzimajući, što mu se odbija 30% od sistematske plate. Dakle, gospodo, to je potpuno, tako reći, činovnik kao što je i aktivni činovnik. Takav jedan poslanik, koji bude izabran, a činovnik je, staviće se na raspoloženje, ali on je, gospodo, još u zavisnosti od vlade. Vlada činovnika na raspoloženju može staviti u pensiju. Takav jedan činovnik, kad se stavi u pensiju, nema ono, što ima činovnik na raspoloženju. Takav red poslanika, kad dodju u Skupštinu biće zavisan od vlade. Drugo, gospodo, po našem starom ustavu bilo je predvidjeno da narodni poslanik, kad dobije državnu službu, onda samim tim prestaje biti narodni poslanik. U ovome Ustavu to nije predvidjeno. Zašto se otišlo tu unazad od ustava, koji je kod nas, u Srbiji, važio, ja apsolutno to ne razumem, niti mogu to drukčije da razumem nego da se tu ostave otvorena vrata vladi, da može postaviti narodnog poslanika za državnog činovnika i ovoga, da stavi na raspoloženje prema čl. 73, I taj drugi deo poslanika bio bi zavisan od vlade. Sada dolazi treći red ministarski pomoćnici. Vlada će uzeti iz skupštinskih klupa i postaviti pet do deset poslanika za ministarske pomoćnike. I sada kad imate tri kategorije poslanika, koji su u stvari zavisni od Vlade, onda vas ja pitam: kako oni mogu, gospodo, da budu nezavisni prema vladi? Gospodo, u parlamentarnom životu vladi je dužnost da vlada zemljom, a Skupštini je dužnost da kontroliše vladu kako ona radi. Kako može sada da se kontroliše jedna vlada kad ona ima u Skupštini može biti 40 do 50 svojih poslanika, koji su u stvari u vladi. To apsolutno ne može da bude. I takva kontrola biće ništavna i nikakva. Da je to tako, najbolji je dokaz što smo se mi 20 godina borili protiv t. zv. vladinih poslanika, dokle su izbačeni iz Skupštine. Ovim, kako je predvidjeno, imaćemo jednu Skupštinu od vladinih činovnika. Zato sam ja protiv ovoga člana. Predsednik D-r .Ninčić: Ima reč g. Vojislav Lazić. Vojislav Lazić: Gospodo, isti razlozi koje je g. Vujičič napomenuo, rukovodili su i nas, da podnesemo ovaj predlog i posle njegovog iscrpnog govora ja ne bih imao ništa da dodam, samo što mogu da dodam to je da se svakako mislilo opet na politički gest kad se ovakva uredba donosila. Znači da vlada koja je ovo predložila misli samo o tome kako će politički biti obezbedjena, da vlada uvek ima političke ljude uza se i da ih može zadovoljavati a ne misli na to, dali će to biti štetno ili dobro za državu. Narodni poslanici koji su iz naroda izabrani postavljaju se za državne podsekretare odnosno za pomoćnike ministara. Nastaje pitanje, dali oni mogu u tom slučaju vršiti poslaničku dužnost kad budu na taj položaj odredjeni i tim položajem zauzeti; prvo: što neće savesno vršiti poslaničku dužnost, a drugo: nikako ju neće moći vršiti, jer razume se, ne mogu u isto vreme biti činovnici i ovde poslanici. Prema tomu mi ćemo glasati protiv ovoga člana ako se ovaj naš predlog ne bi usvojio. Predsednik D-r M. Ninčić: Ima reč g. Marinkovič. D-r Vojislav Marinkovič; Ova ustanova državnih podsekretara ušla je kao jedna parlamentarna mera: mi je nismo izmislili, nego smo je uzeli iz zemalja, gde parlamentarizam postoji odavna, i gde se pokazalo, da je ova ustanova korisna. (Glas: I gde politički moral više stoji). Jer, ne treba gospodo, praviti ovde zbrke. Ako bi oni ovde trebali da budu neki činovnici, to bi bila onda jedna rdjava ustanova, ali oni treba da budu ono isto, što i ministri. Kad narodni poslanici mogu da budu ministri, a da to ne smeta parlamentarnoj kontroli nad radom vladinim, onda oni mogu biti i državni podsekretari. Može biti da bi se i broj ministara mogao

itihogo lakše smanjiti, kad bi izvesna odelenja državne uprave mogla imati podsekretare, koji imaju sposobnosti i koji su sposobni da imaju političku odgovornost, tj. koji su izašli iz Narodiič Škupštine. G. Vujičič je naročito na tome nastojavao, da se time smanjuje nezavisnost narodnih poslanika prema vladi. To je medjutim netačno. Ti poslanici ne zavise od vlade; oni su vladini državni podsekretari, čine sastavni deo vlade i naravno oni ne mogu voditi onu kontrolu, koju u opšte ni vladina većina nema da vodi. Kontrolu nad radom vladinim u parlamentarnim zemljama vodi opozicija, a ja verujem, da iz opozicije neće biti državnih podsekretara, jer čim je državni podsekretar; više nije u opoziciji. Oni. koji se пб slažu sa politikoni vlade, ti Vode kontrolu nad vladinim radom. Inače je smisao parlamentarnog režima taj, da kad postoji jedna većina, da je onda vlada njen izraz i da ima da vodi politiku te većine i onda su svi poslanici koji toj većini pripadaju zavisni od vlade. Oni, ako zbilja predstavljaju jednu politiku i ako jedno hoće, oni će jednako glasati i kad sede na ministarskim stolicama i kad sede u poslaničkim klupama, i kad su državni podsekretari. Ta misao da Narodnu Skupštinu treba odvojiti od vlade nije nova, a s njom se eksperimentisalo i utvrdilo se da to ne valja. 1 zbog toga su sve države sa predstavničkim sistemom malo po malo prešle parlamentarizmu. Samo ti onim zemljama gde se htelo smanjiti vlast i utićaj Narodne Skupštine, tamo je odbačeno to daše Vlada uzirrid iz redova narodnih poslanika. Pa Vidite, gospodo, Socijaldemokratski Klub predlaže jednu meru koja je direktno protivna ovome što predlaže g. Vujičič. On traži obratno tako da u Ustav udje, da Ministri moraju biti narodni poslani. Znači da od toga nema nikakve opasnosti, da time Narodna Skupština dolazi u zavisnost od Vlade što iz njene sredine izlazi odgovorna Vlada. Vlada u parlamentarnim državama je samo prvi i najglavniji skupštinski odbor, koji se od ostalih odbora odlikuje samo jednom stvari a to je odgovornošću za državne poslove, neposrednom odgovornošću. {Jovan Jovanovič. Ovo su sekretari pri ministarstvima!) Može biti g. Jovanoviču da Vi imate pravo da je stilizacija rdjava i da prema tome izgleda da se ustanovljavaju neki novi činovnici. Ako je to tako, onda to ne valja i ja bih bio protiv toga, jer takvi činovnici koji bi bili ni riba ni meso, ni narodni poslanici ni činovnici, oni bi samo uneli jednu zabunu. 1 moje je mišljenje kad smo glasali za ovaj član, mi smo mislili da državni potsekretari uopšte ne treba da budu nikakvi činovnici. Ti državni potsekretari treba da budu i kod nas ono što su državni sekretari i u drugim zemljama. To su ministri koji nemaju rang ministara, koji su dodeljeni izvesnim Ministrima, da se može da održi jedinstvo politike. Na primer u jednom momentu naše skore prošlosti bilo je potrebno da Ministar Finansija ima pregled o celoj finansijskoj politici. 1 onda on ne može da dobije taj pregled, ako Ministar Poljoprivrede radi u jednom, Ministar Trgovine u drugom, a on u trećem pravcu. Onda može biti sasvim potrebno da Ministar Finansija ne primi za kolegu Ministra koji će mu biti ravan,ša kojim će se nositi, nego to mora biti čovek sa kojim će se složiti i koji će voditi istu politiku kao i on. Reč je o takvim državnim potsekretarima koji bi bili deo Vlade kao što su svuda državni potsekretari. Takvi potsekretari su jedna parlamentarna potreba, jedna parlamentarna korist. Ja ne kažem da mi ne možemo produžiti parlamentarnu vladavinu bez državnih potsekretara. Nije ih dosada bilo pa su se ipak na izvestan način otpravljali državni poslovi i tok parlamentarnog života teći će i ako se oni ukinu. Samo ja konstatujem da je