Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : IV. Debata u pojedinostima o nacrtu Ustava i o amandmanima

68

L. sednica'

18. maja 1921. godine

Ministar za Konstitiiantu Marko Trifković: Gospodin potpredsednik je malo pre na primedbu gospodina Voje Laziča napomenuo, kako većina koja pomaže sadanju vladu ima jedan svoj uži odbor u kome se pretresaju sve izmene koje su predložene; i kad se slože onda se izlazi pred ustavni odbor. Ja mislim da je gospodin Cubrović, koji pripada toj vladinoj većini trebao da iznese svoje razloge pred tim užim odborom koji bi možda primio njegove razloge, ali nezgodno je da sada gospodin zastupa jedno drugo mišljenje protiv kojega smo mi svi ostali. Sto se tiče predloga gospodina Jovanoviča da se i u prvi odeljak ovoga člana unese reč telefonski moram da kažem, da smo mi taj odeljak podelili na dvoje. U jednom se odeljku garantuje tajna pisama i tajna telegrafskih saopštenja u opšte a d telefonskim saopštenjima se ne govori ništa, nego se ostavlja to da prema prilikama u zemlji zakonodavac reguliše; a u drugom odeljku se govori da su činovnici, državni organi, dužni čuvati tajnu ne samo pisama i telegrama,, nego i telefonskih saopštenja. Ako gospoda u zemljoradničkom klubu ostaju pri tome da to udje, mi nemamo ništa protiv toga. Potpredsednik Jura') Demetrov.'ć: Reč ima g. Lazić. V. Lazić: Gospodo, to tehnički nije moguće, ali je moguće to da onaj činovnik koji sluša ovaj razgovor nesme drugome to saopštiti. Zato se može uneti ova odredba „telegrafski i telefonski", jer on može slušati taj razgovor. Ja sam kao vojnik imao prilike da čujem razne razgovore ali sam bio dužan čuvati to kao tajnu. Isto tako je činovnik i državni organ, ako je čuo privatni razgovor, dužan da tu tajnu čuva i nesme nikome to saopštiti. Zato mi stojimo na tome, da se ova reč telefonski unese i u prvi odeljak tako da to bude pojačano s time. Potpredsednik Juras Demetrov'ć: Reč ima gospodin Andrić. D-r Vlad, Andrić : Ja držim ela je to ugrožavanje interesa gradjana. Onaj koji telefonira, treba da pazi da se njegov razgovor ne sazna, jer se celom svetu ne može začepiti usta. Onaj koji govori, on treba da pazi i da za sobom zatvori vrata, a ne treba uneti to da na taj način drugi paze na njegove razgovore. Potpredsednik Juraj Demetrov’ć: Reč ima gospodin Baljić. Salih Baljić: Ja mislim, gospodo, da nije potrebno staviti i telefonska saopštenja. Ako npr. ja telefoniram nekome i slučajno je pruga otvorena na jednoj strani, onda me neko čuje i dali je sada on kriv. Ne, kriv je u prvom redu činovnik koji znade, kako treba da barata sa aparatom. Tako, ako vojska sama saopštava nešto i onda dodje nenadano jedna nepozvana osoba i čuje to sve sasvim slučajno. U tom slučaju kad vojska govori, gde ne srne druga osoba da čuje taj razgovor, zatvoriće se pruga i govoriće se samo s onim s kojim se želi. Ako je aparat savršen doći će se lako u trag onome, koji bi slušao. Zato je odgovoran činovnik koji daje mogućnosti da neko drugi uzmogne za taj telefonski govor saznati. Zato je u drugom odeljku gde se kaže da je državni organ odgovoran za povredu telefonskih saopštenja, zagarantovana, tajnost telefonskih saopštenja time, što je zato odgovoran onaj činovnik. Predsednik D-r M. Ninčić: Ima reč g. Laza .Markovič. D-r Laza Markovič: Gospodo, ja se nisam nadao da će ovaj telefon dati toliko posla, ali vidim da' gospoda nemaju iskustva o tome. Može jedan čovek. koji nije činovnik jednim malim ručnim aparatom da se prikači

na slušalicu Beograd--Zagreb i da sluša armijske razgovore, vi smatrate da je to dopušteno. PredsedniK D-r M. Ninčić: Ima reč g. Srškić. D-r Milan Srškić: Meni se čini da ovde ima jedna pobuna medju nama. G. referent izgleda da tumači stvar drukčije nego što je tumače članovi većine. Mi kad smo ovu redakciju doneli, to jest odbili da u prvu alineju dodje reč ~i telefonski", onda smo mislili da privatni telefonski razgovori u opšte nisu zaštićeni nepovrednošću -tajne telefona, a g. referent tumači da jesu. Ako ko svesno metne slušalicu i sluša, mi mislimo da jesu. Predpostavimo da svako može čuti. Ne možemo predpostaviti da će službeni organi prokazati tajnost ali da -će uspeti neko nehotice ili hotimice čuti taj razgovor, to ini predpostavljamo. Ako neko povredi tajnu jer je čuo da neko glasno razgovara ulicom i to je kažnjivo. I ja Vas pitam dokle ćemo onda doći? Predsednik D-r M. Ninčić: Ima reč g. Korkut. Sakib Korkut: Gospodo, ja ću ovde da kažem jednu stvar kao novinar. Na telefonu Milan Srškič'vAdi razgovor sa okružnim predstojnikom i ja uhvatim to. Ja jedva čekam da to mogu uhvatiti i zar ako ja uhvatim to zar sam onda-ja kriv, on je kriv, i neka se štiti kako zna. Novinari jedva čekaju da uhvate poverljive vesti, da mogu s njima izići pred javnost, a Vi sada hoćete njih da ganjate. Ovo što je rekao g,-Markovič ako neko dodje i prikači slušalicu na telefon da čuje nekakav razgovor, to je druga stvar-. J-a mislim da ovo mora da bude kažnjivo, jer ovo.je svesno izigravanje telefonskog razgovora. (Laza Markovi:-. A za novine kad to uhvate nije svesno!) Ako se uhvate za novine i konstatira da je prikačio slušalicu, i ako ja slučajno dodjem i radi neopreznosti onoga koji govori doznam, to je njegova krivica, jer na ovaj način telefon ne može biti, mora se oduzeti da se telefonom može priopćiti tajna. Jer ako se stavimo na gledište da je dozvoljeno prikačiti slušalicu na telefon, onda ga treba: odbaciti, ako dodje ovo tumačenje g. Laze Markoviča. Potpredsednik Juraj Demetro/ič: Prelazimo na glasanje. G. Voja Lazič i drugovi predlažu, da se iza reči „telegrafski" dod.adu reči „i telefonski". Ko je za to neka izvoli sedeti, ko je protiv neka izvoli ustati. (Manjina ustaje). Konstatujem da je ovaj amandman primljen da se dodaclu reči ~i telefonski." Dalje g. Lazić i drugovi predlažu da se drugi stav zameni ovom redakcijom: „Svi oni, koji povrede'tajnu pisama telegrafskih i telefonskih saopštenja kazniće se po zakonu." Ko je za taj amandman neka izvoli sedeti, ko je protiv, neka izvoli ustati. (Manjina ustaje). Konstatujem da je i taj amandman primljen. G. Divac stavio je predlog da se u drugome redu izostavi reč „mobilizacije". Ko je za tu izmenu neka izvoli sedeti, ko je protiv, neka izvoli ustati. (Većina ustaje). Konstatujem da je ova izmena odbačena. Gospodo, budući da je dockan, predlažem da današnju sednicu zaključimo i sutra u 9 sati održimo novu. Ako su gospoda s tim sporazumna, zaključujem današnju sednicu, a drugu uričem za sutra u 9 časova. (Glasovi: Ne može u 9 časova!) (Stepan Barić: Mi iz opozicije molimo da se drži sednica lačno u vreme, kad se zakaže, a ne kad se sednica zakaže u 10 sati da počne u 11, ami da dolazimo u 10 i da čekamo). Gospodo, sednica je zaključena, a iduća sednica će biti sutra u 10 sati. Sednica je zaključena u 12 i 45 časova.